Kuna odlazi u povijest

Nakon gotovo tri desetljeća došlo je vrijeme da kovanicama slavuja, tunja, mrkog medvjeda - te novčanicama na kojima su naši velikani kažemo zbogom. Kuna - će mnogima nedostajati. No, na euro ćemo se sigurno brzo priviknuti.

30. svibnja na Dan državnosti počela je zamjena valuta - i to 1000 hrvatskih dinara za jednu kunu.

- Neka našu kunu i lipu uz Božju pomoć prati sreća i mirno more na njezinu putu u društvo stabilnih i svjetski priznati valuta, rekao je tada Pero Jurković, guverner HNB-a od 1992. do 1996. godine. 

Mnogi su predlagali svoja rješenja za novu valutu. Nudio se jadran, banovac, hrvatska kruna i marka. No u mirno more "zaplivala" je kuna.

- I red je da imamo naše novce u svojim novčanicima.

- Dugo nismo čuli zvuk kovanog novca, već smo se i odvikli.

-Lijep je dizajn, govorili su tada građani. 

A dizajn i ime potječu još od 13. stoljeća i novčića zvanih Slavonski banovci.

- Mi ustvari ne znamo kako se ono zvalo vjerojatno denar ili nešto tako. Međutim, na njemu se nalazi mala životinjica kuna i pošto je to bio prvi hrvatski novac tako je i naša valuta kuna dobila ime, pojasnio je numizmatičar Borna Barac. 

Kune će mnogima nedostajati, pogotovo kovanica s mrkim medvjedom. Čuvat će se kao uspomena.

- Medo, uvijek medo. To mi je ostalo kao djetetu, uvijek medo.

- Čuvamo te kune recimo da imamo za uspomenu, onda se sjećamo na bolje dane.

- Pa razmišljao sam uzeti, kupiti onih 25 kuna i stavit je na privjesak kao eto da je to to. Da me možda sutra sin pita za 30 godina šta je to tata. To je ta kuna.  

Jelačić na trgu će ostati, ali onaj na novčanicama, s ostalim velikanima, odlazi u povijest. Nakon 28 i pol godina, koliko je živjela kuna, stiže nam euro.

- Uvijek mi je bila fora imati kune kad dolazim u Hrvatsku, ali lakše je. Lakše je kad si u Europi.

- Mi možemo biti emocionalno vezani za kunu, ne znam radi povijesti neke i to, ali čovjek mora realno živjeti. Uvijek je bolje biti s nekima koji su jaki, koji su nešto, nego biti sa strane.