Pomor pčela bez odgovornih. Evo kako je godinu dana poslje

Iako je prošlo godinu od katastrofalnog pomora pčelinjih zajednica u Međimurju, svi ga još dobro pamtimo. Zbog prskanja insekticidom uginulo je tada više od 50 milijuna pčela. Iako su pčelari obeštećeni europskom potporom, posljedice će na žalost osjećati godinama. Kakvo je stanje ove sezone u više od 1100 tamošnjih pčelinjaka - provjerila je ekipa emisije Plodovi zemlje.

Trebalo je to biti jedno uobičajeno kasnoproljetno poslijepodne u životima pčelara sjeveroistočnog dijela Međimurja. Pčele su marljivo skupljale pelud, košnice su se punile i odjednom - šok. Počele su masovno ugibati. Ana Pepelko iz Gardinovca nije mogla vjerovati što vidi - dvadeset centimetara mrtvih pčela u košnicama. I tako je bilo kod tridesetak pčelara, uništeno je više od tisuću i sto košnica.

- To je bilo katastrofa kad se to desilo. To je bilo trovanje da čovjek ne može opisati. Ja nisam vjerovao. Prvo su hrpe bile ispred pčelinjaka, a što je bilo u košnici doznao sam tek poslje. To je sve bilo puno - nevjerojatno. To je trajalo mesec dana, to trovanje. Kad si vukao van, to su samo pčele padale, prisjeća se Antun Tot.

Nove pčele u starim kokšnicama nisu mogle živjeti

Zlatku Vrtariću iz Inkejevice pored Podturna uništeno je tridesetak košnica. Sve je morao spaliti i početi iznova. U stare su košnice htjeli useliti nova društva pčela ali sva su propala. Sve košnice i vosak morali s zapaliti. Aktivirane su tada institucije - veterinarski inspektor je skupljao uzorke, angažirana je policija i državno odvjetništvo.

Pčele je među prvima analizirala profesorica Ivana Tlak Gajger koja je zaključila - ovdje nije riječ o bolesti. Da se radilo o zarazi, kaže - ona bi zahvatila i okolna sela i mjesta, što ovdje nije slučaj.

Ratari prskali svoje kulture trostruko većim dozama pesticida?

Pčelari su odmah posumnjali na trovanje - što je kasnije dokazano i laboratorijskim nalazima. No otrovi su pronađeni tek u tragovima pa ne mogu biti službeni dokaz pomora. Iako postoje indicije da su odgovorni neki ratari koji su prskali svoje kulture trostruko većim dozama od dozvoljenih.

Četrnaest mjeseci nakon pomora - pčelari, koliko toliko - svoju strast nastavljaju. Antun Tot i Zlatko Vrtarić neumorno rade i obnavljaju pčelinjake. Iako nisu tražili kako kažu - milostinju - u saniranju štete im je pomogla država te lokalna uprava.

- Srećom uskočila je država, 760 kuna po košnici smo dobili za izgubljenu dobit a i raspisan je natječaj za nas koji smo stradali da si nabavimo novu opremu. Ovim se putem želim zahvaliti svima koji su uskočili u pomoć, oni dobro znaju koji su, poručio je Željko.

Unatoč pomoći, petina pčelara nakon pomora odustala je od pčelarstva. Od 2015. kažu - nema dobre godine. Od mraza, klimatskih promjena, zagađenja - trovanje je bilo samo kap koja je prelila čašu.

Iako su im mnogi savjetovali da prešute pomor te nastave dalje - oni to nisu napravili, alarmirali su sve institucije, medije i na kraju se izborili za kakvu takvu - odštetu. No ne i za pravdu jer odgovorni dan danas - nisu kažnjeni.