Kineski grah, brazilski luk, nizozemska mrkva: Tko hrani hrvatsku vojsku?

U Osijeku je održan okrugli stol 'Tko hrani hrvatsku vojsku?', u organizaciji Hrvatske poljoprivredne komore. Cilj je istaknuti važnost domaće proizvodnje hrane i nužnost da hrvatski vojnici i ročnici jedu domaće, a ne uvozne proizvode.

Zatvoreni mlinovi, uvozni grah i potencijal za promjene

Antun Vrakić iz Hrvatske poljoprivredne komore upozorio je da Hrvatska ima oko 660 tisuća hektara obradivih površina koje obrađuju obiteljska gospodarstva.

– Fleksibilna su i mogu brzo odgovoriti na izazove. No moramo imati točne podatke tko što i koliko proizvodi u svakoj županiji, kazao je Vrakić.

Petar Pranjić, predsjednik Odbora za ratarstvo HPK, smatra da je ključ u organizaciji.

– Muku mučimo s preradbom, mlinovima, farmama, silosima. Samo tri mlina u Hrvatskoj danas rade. Učinimo prvi korak – dajmo resurse u besplatnu koncesiju na 10 godina i vratimo ih u funkciju, poručio je Pranjić.

Sudionici okruglog stola upozorili su da naši vojnici danas jedu grah iz Kine, luk iz Brazila i mrkvu iz Nizozemske. Kažu – to se mora promijeniti. No, kako ističu, zasad domaća proizvodnja može pokriti potrebe vojske samo za jabukama i mandarinama.

Poljoprivredna strategija i prerada ključne za samodostatnost

Državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede Tugomir Majdak iznio je podatak da smo u proizvodnji sirovina blizu samodostatnosti – pokrivenost uvozom i izvozom je 101 %. No u preradi, pokrivenost pada ispod 50 %.

– Tu je ključ. Moramo zadržati sirovinu u Hrvatskoj, poručio je Majdak.

Mato Brlošić iz HPK dodao je da se hrana može brzo preusmjeriti kao i druge industrije u ratnim uvjetima.

– Imamo resurse, imamo zemlju, sad treba ulagati u preradu. Nahranimo vojsku, djecu u vrtićima, domovima i naše građane, rekao je Brlošić.

Majdak je dodao kako Hrvatska uvozi poboljšivače pšenice, dok durum pšenicu proizvodi na svega 1000 hektara – polovicu oko Siska. Slavonija i Baranja, smatra, imaju potencijal nositi tu proizvodnju i ulagati u mlinove.

"Imamo pšenicu, ali na policama nema naših proizvoda"

Vrakić je upozorio da iako Hrvatska ima 200 % dostatnosti pšenice, domaćih proizvoda na policama je samo 40 %.

– To se mora promijeniti. Gašenje proizvodnje povrća i uvoz onoga što imamo dovoljno je nedopustivo. upozorio je.

Voćar i ratar Stjepan Zorić ističe da smo nekad proizvodili 300 % jabuka više nego što je bilo potrebno, a sad smo pali ispod samodostatnosti.

– Kako da promijenim kulturu sjetve ako nitko ne kupuje moj proizvod? Kad počnu kupovati – ja ću iduće godine udvostručiti proizvodnju – poručio je Zorić.

Jasni ugovori za sigurnost i razvoj

Zakonski, javne ustanove poput vojske moraju dati prednost domaćim proizvodima u nabavi. No to nije dovoljno – poljoprivrednici traže jasno strukturirane ugovore koji će im osigurati sigurnost i motivaciju za razvoj.

– Imamo primarnu proizvodnju i možemo je plasirati za potrebe ročnika. Imamo kapacitete, pogotovo u povrćarstvu i voćarstvu, naglasio je Pranjić.

U tom smjeru ide i projekt regionalnih distribucijskih centara poput onog u Osijeku, koji poljoprivrednicima omogućuju skladištenje, sortiranje i pakiranje – sve u funkciji strategije „od polja do stola“.

Zaključak okruglog stola je jasan: Hrvatska može prehraniti vojsku – ali treba organizaciju, preradu, volju i – tržište.

'Poljoprivreda u pubertetu, problem je mentalni sklop'

Analitičar i informatičar Ivan Malić istaknuo je da Hrvatska ima strukturalne probleme u poljoprivredi, ali i da je glavni problem mentalni sklop koji se teško mijenja.

Dodaje da poljoprivrednici često ne računaju troškove i ne donose ekonomski utemeljene odluke. Navodi kako se kupnja kombajna isplati tek iznad 400 ha, a veću zaradu danas ostvaruju oni koji obrađuju državnu zemlju, a ne svoju.

Smatra da navodnjavanje može utrostručiti vrijednost proizvodnje, ali se potencijal ne koristi. Zaključuje da bi generacijska smjena mogla donijeti nužne promjene.