Poljoprivredno tlo kao ponor za stakleničke plinove

O jednoj se temi dosta priča iako je oko nje još puno nepoznanica. Carbon farming - ili ugljična poljoprivreda - pojam je koji povezuje poljoprivredu s globalnim zagrijavanjem planeta Zemlje. Temperature vidimo rastu - ponajprije zbog emisije stakleničkih plinova iz teške industrije i energetskih postrojenja. Atmosfera je sve zasićenija ugljičnim dioksidom, a poljoprivreda - bar dio tog ugljika - može vezati u biljkama i u tlu. I tako ne samo smanjiti količinu CO2 u atmosferi, nego i usporiti rast globalne temperature. Model se još istražuje - još je u povojima - ali na njemu vrijedno rade naši znanstvenici, ali i malobrojni ekološki svjesni poljoprivrednici.

Kako bi emisiju stakleničkih plinova držali pod nadzorom - ponajprije emisiju ugljičnog dioksida - 2005. godine uveden je takozvani ETS sustav. Uvele su ga uz Norvešku, Island i Lihtenštajn i sve zemlje Europske unije. ETS sustav nadzire emisije CO2 iz teške industrije, energana i zračnog prometa koje u ukupnom udjelu emisije CO2 u atmosferu sudjeluju s 40 posto. Preostalih 60 posto emisije pokrivene su drugom uredbom takozvanom uredbom o raspodjeli tereta.

I dok energane i teška industrija otpuštaju CO2 u atmosferu i povećavanjem koncentracije stakleničkih plinova utječu na zagrijavanje planete Zemlje, poljoprivreda i šumarstvo ugljik sekvestriraju, odnosno pohranjuju u biljkama i u tlu.

Pokusi s uzgojem kultura velike zelene mase

Na dobru Agronomskog fakulteta u Šašinovcu rade se pokusi s uzgojem kultura velike zelene mase. Ovo je mischanthus energetska kultura koja izvrsno uspijeva i na tlima lošije kvalitete.

Biljke pohranjuju ugljik, ali djelatnosti u poljoprivredi pridonose i znatnom povećanju koncentracije CO2 u atmosferi. Ti negativni utjecaji povećavaju se korištenjem sredstava za zaštitu bilja i mineralnih gnojiva. Čak i obrada tla ponajprije oranje - utječe na prekomjerno otpuštanje ugljika u atmosferu.

Na 300 od svojih 600 hektara koje obrađuje Marijo Puškarić sije dvije kulture godišnje i tlo nastoji držati pokrivenim. Uzgaja krumpir, luk, češnjak, pšenicu, ječam, a dio oranica i sad usred zime zeleni se međukulturom pšenoraži. A držati tlo što duže pokriveno nekom kulturom princip je koji Marijo nastoji provesti na što više svojih oranica. I rezultati su više nego dobri.

Kako dobru poljoprivrednu praksu pohranjivanja ugljika primjenjujemo na našim oranicama pokazao je pokus na osječkom Poljoprivrednom institutu. Pokus je proveden na tri naše glavne žitarice: pšenici, kukuruzu i ječmu. Proizvesti što više organske tvari u sve sušnijim godinama nemoguće je bez navodnjavanja.

Stoga je i Marijo 2007. počeo kopati akumulaciju usred prirodne depresije svojih oranica. Tu je sad pola milijuna kubika vode dovoljno za natapanje polovine njegovih oranica. I to baš kad je najpotrebnije - u sušnim ljetnim mjesecima.

Sat otkucava

Hoće li poljoprivrednici u skoroj budućnosti trgovati s ugljičnim kreditima vjerojatno hoće. No trebaju li poljoprivredne politike ne samo Europske unije nego i najrazvijenijih zemalja svijeta sekverstraciji ugljika dati prednost pred proizvodnjom hrane? Odgovor se nameće sam po sebi. Globalno povećanje temperature - koje već sad premašuje najcrnje prognoze upozorava da sat otkucava i da je vremena sve manje.