Rješenje za glinske putove koji ne vode nigdje?

Obnova potresom pogođenih područja je spora, ali to pak ne priječi neke ljude iz tog kraja da gledaju prema naprijed. Ako žele živjeti na potresom devastiranoj Baniji nema im druge nego učiniti sve da im život bude lakši. Zanimljive ideje dosjetio se Ivica Klobučar, stočar i poljoprivrednik iz Gline. Ovo je njegova priča - možda neke u institucijama potakne da o njoj i ozbiljnije razmisle.  

Ivica Klobučar s uzgojem ovaca krenuo je 1995. prema savjetu starijih. S četiri na 13, pa na 26 i malo po malo - u Ivičinom stadu već je 57 ovaca. Slovenke kako ih zove su solčavsko-jezerske pasmine. Dobro su se, kaže, prilagodile, paše ima u izobilju pa je travnjak pred Ivičinom kućom već poput teniskog terena. Njegove ovce "na Wimbledonu žive", kaže Ivica koji je poslom i plasmanom zadovoljan. Želi tu ostati. 

A ostati i nešto raditi znači i osigurati dovoljno hrane za ovce, a to na Baniji nije nimalo lako. U kraju bez ljudi caruju divlje svinje, primiču se kućama, uništavaju usjeve. Ivica je oko kukuruza razvukao stotine metara električnih pastira. Raščistio je već i dio šume uz gospodarstvo, ali nije to glavni problem zbog kojeg se obratio Plodovima zemlje.

Najveći je problem, kaže, neuređen, zarastao poljski put, samo kojih 300-400 metara udaljen od njegove kuće. Ivica jedva da i traktorom može do svoje zemlje. Sva zemlja s obje strane puta radila se do prije 30-ak godina. Uz rub puta još su odvodni kanali, sijao se kukuruz i povrće, ali sad je sve zaraslo u neprohodnu šikaru. Putom osim Ivice ne prolazi nitko, osim imigranata. Jer blizu je granica.

Strojevi i materijal su tu, a EU fondovi su izdašni

Teško se probiti do Ivičine parcele uz rijeku Glinu. Parcela nije velika, jedva dva hektara, s nje Ivica kosi sijeno za ovce. Već deset godina Ivica čisti put, do nje i nije čovjek od žalopojki - ali ne može više, kaže. Problem je što sve ponovno radi sa svakim novim nevremenom. I tako je stalno. Možda bi se, smatra Ivica - to moglo napraviti kao u Dalmaciji gdje je lokalna samouprava poljoprivrednicima uredila putove do njihovih parcela.

- Razmišljao sam. Životinje i njiva ne mogu čekat! Razumijete? Sad je idealna šansa kad su ovdje toliki strojevi. Rušenje završava, a europski fondovi su izdašni, kaže Ivica koji će nastaviti to predlagati institucijama. "Vidjet ćemo tko će prvi popustiti", dodaje.

Na Baniji su stotine i stotine tona šute i cigle nakon rušenja potresom uništenih kuća. I taj se materijal - smatra Ivica treba iskoristiti za nasipanje putova. Dobro za poljoprivrednike, dobro i za lokalne samouprave koje bi tako otpad korisno i učinkovito zbrinule.