Dan žena težački i radno, a manje svečarski provode i poljoprivrednice

Dan žena težački, radno, a manje svečarski provode i naše poljoprivrednice. Rame uz rame sa svojim muževima rade na poljima, zimi u plastenicima. Na nogama od rane zore, na požeškoj tržnici sortiraju i nude ono što su mukotrpno proizvele - svježe domaće povrtnice.

Njihov radni dan počinje zorom. Valja dopremiti zelene, svježe ubrane povrtnice na tržnicu, sortirati ih, izložiti na štandu. Pa i danas, na praznik koji slavi upravo ženu.

- Nitko me nije poštedio. Jutros je u pola pet zvonio sat. Imam malo unuče pa skuhaj ručak snahi, skuhaj didi i svome suprugu ručak i još sam jednoj baki odnijela nešto malo, kaže Julka Balen, Pleternica.

I dok ona itekako misli na druge, njoj praznik čestitaju - tek rijetki. Na susjednom štandu već pola stoljeća svoje povrće i domaće proizvode nudi gospođa Marija. Svaki pa i najmanji znak pažnje danas joj je kaže - itekako važan.

Skromno, cvjetkom, zagrljajem i velikim osmijehom - tamo gdje su na čestitku zaboravili muževi, nisu radnici gradskog Komunalca koji se brinu o tržnici. A kad oni probiju led - odvaže se na čestike i rijetke muške kolege na štandovima.

A neki su danas, umjesto svojih supruga - obavili kupovinu na tržnici. Umjesto crvenih ruža ili karanfila koji su već uobičajen znak pažnje za Dan žena, darovi mogu biti i sasvim praktični.

- Darovao sam joj dvije čokoladice, torticu, burek i krafnu. Zajedno sam 45 godina i za svaki deset godina jedan darak - omiljeni, rekao je Zlatko Škritek, Požega.

Pa ako ste zaboravili čestitati ženama u svojoj obitelji praznik koji slavi njihovu snagu, ljepotu i predanost - još stignete, jer one su to uistinu zaslužile.