Tihi, brzi i dostupni svima: Novi vladari crne kronike

Tihi, brzi i dostupni svima bez vozačke dozvole, električni romobili u potpunosti su preplavili hrvatske ulice, ali i bolničke odjele. Plaćamo li tehnološki napredak i zakonske rupe teškim ozljedama i zdravljem onih najmlađih? 

Ivana Cibar Pintar ispričala je za Labirint kako je njezino dijete je, kao i mnoga djeca današnjice, uporno htjelo romobil. Imali su ga svi njegovi prijatelji.

- Vrlo je nezgodno kada svi imaju romobil, a samo jedan nema, prisjetila se.

Dodaje kako je jako dugo upozoravala i iskazivala na opasnosti, te da je upravo romobil najopasnije prijevozno sredstvo zbog svojih malih kotača. Kako kaže, sugerirala mu je da pričeka još neko vrijeme i uporno je odolijevala toj njegovoj molbi.

- Trenutak u kojem sam ja popustila i rekla da ćemo kupiti romobil, je kada sam vidjela da se vozi sa svojim prijateljem iz razreda. Tada sam shvatila da će moj sin ionako voziti romobil, potajno ili će ga voziti netko drugi, rekla je.

Val je kupio romobil svojim novcima i bio je presretan. Rekao je da je to najbolje potrošen novac ikada u životu.

Ivana je učiteljica u produženom boravku i sjeća se kako  je 3. lipnja kad je bio Svjetski dan bicikala držala predavanje djeci o važnosti nošenja kacige.

- Kad je Val stradao, nazvao me bratić. Njegovo prvo pitanje je bilo: Mogu li odmah izaći s posla? Pitala sam ga panično: Što se dogodilo?

Val je pao s romobila. Povrijedio je ruku i on ga je vozio na hitnu.

Ivana se sjeća kako se u tom trenu nije snašla, ali je krenula prema njima već za tri minute.Tek tada se u njoj razvio još veći strah pa je nazvala bratića i pitala ga kako je Valu glava na što je on odgovorio da mu se činilo ispočetka da je glava u redu, ali da sada ima dojam da će Val svakoga časa pasti u nesvijest.

- Meni je možda trebalo još 2-3 minute da stignem do ambulante i kada sam došla u ambulantu, cijeli tim hitne pomoći je već bio oko Vala. Osjetila se panika.Val je bio u suzama, u strahu, a opet dovoljno svjestan cijele situacije. Samo je ležao i vikao: "oprosti, mama, znam što sam napravio, nemoj se ljutiti", sjeća se Ivana.

Ruka mu je bila u vrlo neprirodnom položaju, polomljena na tri mjesta. Na glavi je imao vidljive povrede i tome trenu nije znala koliko su one opasne.

- Zajedno smo u kolima hitne pomoći. Val na zračnom madracu i ja smo krenuli prema Zagrebu. Upalile su se rotirke. Bilo nam je u cilju doći čim prije. U jednom trenutku ga je uhvatila panika. Počeo je vikati, počeo se trzati, tražio je liječnika da ga oslobodi. Tvrdio je da je dobro. Počeo je u jednom trenu i nesuvislo pričati. Vikao je da ga boli jer ga je zaista jako boljelo. Liječnik mu je u tom trenu dao lijek za smirenje, priča Ivana.

Dodaje kako mu je ruka pukla na nezgodnom mjestu, na mjestu iz kojeg ruka raste i s obzirom na to da je u fazi rasta, bit će pregledan da se vidi hoće li sve biti u redu te hoće li obje kosti rasti u isto vrijeme i dobro se razvijati.

Kaciga glavu čuva

Dejan Janković, romobilist, je naglasio kako se kaciga ne kupuje isključivo radi toga da se ne plati policijska kazna, nego se mora kupiti kvalitetna kaciga koja će zaista čuvati djetetu glavu i život.

- To je djelić sekunde. Bio je udar koji mi je izbio guvernal iz ruku. Udario u nogostup, prevrnuo se. Sve se dogodilo u 10 sekundi. Bacio sam se, napravio kolut naprijed, ublažio sam pad valjda 50%, ali lice je svejedno ostalo na asfaltu. Izgulio sam kacigu i lice. Kožu s lica sam skinuo. Bio mi je veliki šok, sjeća se Dejan.

Dodaje kako nije bilo nigdje nikog. Nitko mu nije stao, a on nije mogao reagirati. Kako kaže, sve je trajalo nekoliko minuta koje su mu trajale vječnost. Bio je u šoku i sav krvav.

Naglašava kako je drugačije kada padnete s motocikla ili bicikla, naime kada se pada s romobila, pada se direktno na glavu jer ne postoji oslonac i stoga su, kako kaže, napravili kacige kojima je isturena vilica. Kada sjedite na motoru ili biciklu možete pasti bočno.

- Otkad mi se dogodila nesreća, rekao sam više nikada bez kacige, ozbiljne kacige. To je po meni stvar broj jedan, istaknuo je.

U Klinici za dječje bolesti Zagreb iznijeli su alarmantan podatak da je broj djece ozlijeđene u padu s romobila povećan za gotovo 300 %, s čak pet puta više teških ozljeda mozga.

Miroslav Gjurašin, dr.med. neurolog, voditelj Referentnog centra za dječju traumatologiju Ministarstva zdravlja RH, Klinika za dječje bolesti Zagreb pokazao je primjer CT rekonstrukcije lubanje u djeteta koje je zadobilo prijelom lubanje.

Najteže povrede glave

- Ono što nas kao neurokirurge najviše brine i što vodi u operacijsko liječenje jest ozljeda glave gdje dolazi do pucanja kosti lubanje, i to na mjestu sljepoočnice, gdje je kost lubanje najtanja, pogotovo u djece, i ona najlakše puca. Problem je taj što je baš na tom mjestu, s unutarnje strane kosti, položena kod svih ljudi, sve djece, arterija koja može biti ozlijeđena i početi krvariti, rekao je.

Pokazao je CT snimku pacijenta koji je pao s električnog romobila i kod kojeg se desilo upravo to. Prijelom lubanje na opasnom mjestu sljepoočnice, i posljedično epiduralni hematom. To je krvni ugrušak koji raste i pritišće na mozak pa se mozak pomiče na drugu stranu.

- Ako ovaj hematom sporo raste, imamo vremena to prepoznati i operirati ga.Kod neke djece, kod koje se ne prepozna, a hematom brzo puni, može doći do pritiska, do pomaka i pritiska moždanih struktura na moždano deblo. Tamo su centri za disanje i rad srca koji mogu izazvati momentalnu smrt, naglašava Gjurašin.

Mario Kurtanjek, dr.med. kirurg Klinika za dječje bolesti Zagreb ističe da gotovo svakodnevno dolaze djeca, češće ustvari dječaci od djevojčica, s prijelomima dugih cjevastih kostiju. To su prijelomi ruku i nogu.

Dodaje da ako je prijelom direktno nastao u području ploče rasta, ishod može biti neizvjestan. Može doći do zaustavljanja rasta kosti u duljinu i takva djeca mogu imati trajni invaliditet.

Teške ozlijede suvozača na romobilu

- Mi smo zaprimili dosta djece koja su bila suvozači na romobilu. Oni redovno imaju teške ozljede. Nemaju se gdje držati, uhvatiti. Oni to ne razumiju, kazao je.

Naglašava kako odgovornost snose roditelji i toga moraju biti svjesni, jer ako se radi o teškim tjelesnim ozljedama ili udruženim ozljedama, više organskih sustava, onda roditelj može i kazneno odgovarati, a može im se oduzeti i skrbništvo

- Imao sam pozive od roditelja koji su završili na sudu, uplakani na telefonu i mole nas, nas kao liječnike, da im pomognemo, da oni nisu krivi. Da ih se sudski goni zbog ozljeda djeteta, da se još dijete nije ni oporavilo i tko će se za njih brinuti, a njima je za vratom socijalna skrb, policija, sudski procesi, rekao je Gjurašin.

- To je teško. Mi kao liječnici nismo ni suci, mi smo osobe koje liječe djecu i pomažemo im, ali u tom slučaju mi smo jednostavno vezanih ruku. Moramo napisati što se desilo, moramo napisati koja je kategorizacija ozljede i to dalje se provodi po MUP-u, istaknuo je.

Na zadarskom području samo u srpnju policija je zbog nepoštivanja propisa oduzela 40-ak romobila.

Nikola Milas, Služba prometne policije Ravnateljstva policije naglasio je kako je u Hrvatskoj dobna granica postavljena na 14 godina. Od 14 godina djeca smiju na električni romobil, ali samo onaj koji spada u kategoriju osobnog prijevoznog sredstva i koji ne razvija brzinu veću od 25 km/h.

Policija je prije nekog vremena dobila i video mladog vozača koji je na cesti vozio 146 km/h na električnom romobilu i preticao vozilo koje se vozi u desnoj traci.

Milas smatra da je to vrsta ludosti, jer pri takvoj brzini, da mu se nešto dogodi, dolazi do najtragičnijih posljedica prometne nesreće i sumnja da bi preživio.

Djeca nisu svjesna posljedica

Naglašava kako današnja djeca nisu svjesna odgovornosti i posljedica koje mogu proizaći iz njihovog ponašanja.

Krunoslav Ormuž, sudski vještak za promet, Fakultet strojarstva i brodogradnje ističe kako je prvi puta u povijesti dječja igračka, razvojem tehnologije, postala ozbiljno prometno sredstvo.

- U željama mobilizacije, to je vrlo praktično. Možete se dovesti do tramvaja, sklopiti ga, staviti ga pod ruku, otići tramvajem na neki drugi dio grada i opet se provozati dalje. Međutim, ta simpatičnost je nestala time da se radi o vrlo opasnom prometnom sredstvu. Danas kupite vaš romobil, , on kada izađe na prometnicu ne smije biti brži od 25 km/h i ne smije imati snagu elektromotora veću od 650 W. Međutim, to je sve računalno limitirano i veoma je jednostavno doći u kontakt s osobama koje će za malo eura uštekati svoje računalo i skinut će te limitatore, dakle ograničenje brzine će skinuti i taj romobil sa snagom od 600-tinjak, 650 W, sve dok ga ne pojačavate, moći bez problema ići 50-ak km/h.

Ivana naglašava kako se prodaju romobili koji postižu brzine i do 60, 70, 75 km/h. Radi se zapravo o blokadama koje se vrlo lako skidaju.

Zanima je postoji li mogućnost da se na terenu, prilikom rutinske provjere, provjeri koliko zapravo taj romobil brzo može ići, jer, kako kaže, i za to bi se trebalo odgovarati i plaćati kazne.

Dejan smatra da je u 90 % nesreća uvijek presudan ljudski faktor.

Odgovornost roditelja

Milas je rekao da ako se dogodi prometna nesreća u kojoj je sudjelovalo dijete do 14 godina i da u toj prometnoj nesreći, smrtno strada pješak ili neka druga osoba, a dijete je krivac za tu prometnu nesreću, roditelj ili zakonski skrbnik, snosi svoju odgovornost i za tu počinjenu prometnu nesreću. Sud će donijeti odluku o tome, čak možda i da roditelj dobije zatvorsku kaznu.

Ivana naglašava kako ljudi teško uče, osim na vlastitim greškama. Nije sigurna da će njena ispovijest doprijeti do drugih roditelja, djece. Njezin sin Val je, kako kaže, izvukao dobru pouku iz svoje greške.

Smatra da je jedini način da ljudi nešto nauče, novčana kazna, ali sadašnje kazne su jako male da bi ljudi iz njih mogli izvući pouku.

- Dok god je kazna za nenošenje kacige 30 eura i ako ljudi plate u roku tri dana, to ispadne 15 eura, neće se smanjiti takve nesreće, takve posljedice i takve povrede glave, ističe.

Milas je rekao kako je vožnja u dvoje na romobilu zabranjena. Samo onaj tko upravlja njime smije se na njemu voziti i nitko više. 

Ormuž govori kako je među ljudima romobil postao dopadljivo prometno sredstvo gdje se za male novce može steći mobilnost koja je, kako kaže, u najmanju ruku komfornija od bicikla. 

Vozač romobila ne treba dozvolu

Dodaje da se počeo događati veliki broj nesreća jer oni koji upravljaju romobilima ne moraju imati nikakvu dozvolu za upravljanje, nikakvu dozvolu niti potvrdu o poznavanju elementarnih prometnih propisa.

Dejan je kazao kako on danas ima svu opremu kao da vozi motor koji juri 250 km/h. Rukavice, kacige, jakne su mu prioritet jer mu je pad s romobila bio velika opomena. I njegova je poruka svima koji voze - kaciga ne prvom mjestu

Ivana smatra da mnogi roditelji vode borbu kakvu je i ona vodila i pod pritiskom su kupnje romobila. Uvjerena je da niti jedan roditelj ne kupuje romobil misleći da kupuje nešto opasno, nego želi udovoljiti svom djetetu. Želi da se njegovo dijete osjeća prihvaćeno u društvu ostalih vršnjaka koji također voze električne romobile. Zna da bi svaki roditelj za svoje dijete napravio sve da ono bude sretno, ali u toj želji da ih zadovolje sigurno prelaze granice.