17:26 / 09.06.2021.

Autor: Sanja Mikleušević Pavić/Labirint/HRT

Ubojstva premlaćivanjem - problem je u mentalnom sklopu društva

Miroslav Tunjić

Miroslav Tunjić

Foto: Labirint / HRT

Premlaćivanje koje je završilo smrću 35-godišnjeg varaždinskog profesora Nine Čengića šokiralo je Hrvatsku. Baš kao i slučaj Miroslava Tunjića, 17-godišnjaka iz Županje koji nije preživio sličan napad 2010. godine. Brutalnost počinitelja u oba slučaja je neshvatljiva, a priču o tome za "Labirint" je istražila novinarka Sanja Mikleušević Pavić.  

Miroslav Tunjić te je 2010. imao samo 17 godina. Odlazak na piće u kafić u Gradišku nedaleko od Županje završio je smrću. Ni danas nije jasno zbog čega su ga dvojica lokalnih mladića nakon izlaska iz kafića brutalno pretukla i ostavila da leži na cesti - bez svijesti, u mraku. Na njega je naletio automobil. 


- Stradao je nizašto, bio je kriva osoba na krivom mjestu u krivo vrijeme. Govorili su da se to dogodilo zbog frizure, da je bilo nekakvog naguravanja, pa zbog nekakve kutije cigareta, nekakva svađa. Ustvari, ubijen je nizašto, kazao je Boris Masnec, brat ubijenog Miroslava. 


Borisa Masneca je nedavni slučaj premlaćivanja varaždinskog profesora podsjetio na slučaj njegova brata. 


- Izaziva u čovjeku bijes što, taj nekakav osjećaj nemoći i da se to stalno nekome događa, rekao je Boris. 


Baš kao i Miroslav, profesor engleskog jezika Nino Čengić nije preživio divljački napad četvorke, među kojima je bila i 24-ogodišnja djevojka. Pretukli su ga jer je pred udrugu Kulturana, nakon verbalnog sukoba, zbog kojeg je izbačen iz prostora, pozvao policiju. Oko četiri ujutro policajci su izašli na izvid i kratko se zadržali ispred zaključanog objekta jer im nitko nije otvarao. Nakon njihova je odlaska pretučen. 


"Osnovano se sumnja da je prvo 29-godišnjak više puta snažno drvenom palicom udario oštećenika po glavi i oborio ga na tlo, a da su ga potom, na tlu, svi okrivljenici nastavili udarati rukama i nogama po glavi i tijelu, a potom ga pokrili kartonskom ambalažom i smećem, razbili njegov mobitel, uzeli mu ključeve i uništili njegovu osobnu iskaznicu", priopćila je policija. 


Dva sata poslije teško ozlijeđenog i bez svijesti pronašao ga je prolaznik. 


- Situacija je prizorom i scenom je dosta slična. Ević i Matković su uhvatili mog brata na cesti, onesvijestili ga, sjeli mu na prsa, iživljavali se, cipelarili ga u glavu dok nije jedan auto stao, kasnije je naišao još jedan, govori Boris.


Nino Čengić možda bi preživio da je netko pozvao pomoć. 


- Prvo što ti prozuji kroz glavu je ljutnja. “Evo opet, završit će isto kao s mojim bratom. Čovjek je poginuo, mrtav je, sigurno ćemo slušati kroz medije naredni period o suđenju i na kraju će završiti s nekom blagom kaznom, a oni će nastaviti sa svojim životom, ogorčen je Boris. 


"Miro - dobri duh društva" 


Miro, kako su ga zvali, bio je dobri duh društva koji je uvijek izbjegavao tučnjave i izgrede. Pohađao je obrtničko-industrijsku školu. On i brat Boris, koji živi u Kutini, planirali su budućnost. Smrću najmlađeg djeteta iz vesele i složne obitelji otišla je, kaže Boris - bivši pravosudni policajac, danas informacijsko-tehnologijski stručnjak - i sva radost. 


- Nedugo nakon tog događaja, majka i otac su sa živcima “otišli”, trudili su se biti sabrani radi obitelji, radi nas, sestre, mene, unuka. Međutim, kako je kuća ranije bila puna smijeha, sada ga više nije bilo - pogotovo prvi period, prve dvije godine nije bilo smijeha uopće. Majka i otac su vidno propali, vrlo brzo su umrli baka i djed koji su obožavali Miru, majka se razboljela, dobila je rak i umrla je. Otac je isto dobio rak i umro. Stres radi svoje, kazao je Boris. 


Majka Božica i otac Mato svoje su troje djece odgajali da probleme ne rješavaju nasiljem. 


- Nama je inače nasilje neprihvatljivo, za to je mama bila glavna. Sjećam se, dok sam bio klinac, znala je govoriti “ako se ti potučeš, dobit ćeš tri puta više batina od mene”, tako nas je učila. Naravno, uz puno razgovora i puno objašnjavanja zašto je to loše, puno primjera gdje je to ispalo lose, i onda nam to jednostavno nikome nije bilo u krvi.”, prisjeća se Boris. 


Objasnio je kako je njegov brat bio specifičan. 


- Ja sam ga učio, radi njegove obrane, borilačkim vještinama - čisti zahvati obrane, kako da odbije čovjeka od sebe. Njemu je to bilo smiješno, on se nije htio ni baviti time, govorio je da ima 100 kg I da nitko neće na njega. Bio je dobrica i miran, moje kćeri su se znale vješati po njemu, navažao ih je kao male pačiće i igrao se s njima. Otvoren, nasmijan, dobrodušan, govori Boris. 


"Trauma ostaje za cijeli život" 


I dok društvo, mediji i analitičari iznova preispituju uzroke takvog nasilja, iza ubijenih ostaje pustoš. 


- Ta trauma ostaje cijeli život. Ja živim s time da nema mog brata, moja sestra, moja cijela obitelj je nestala, izbrisana u par godina, tužno priča Boris. 


No tragičan lanac nesreće nije se zaustavio samo na Miroslavu. Te je večeri u Gradištu s njim bio i njegov prijatelj, 17-ogodišnji Ivan Vukorepa koji je, vidjevši Miroslava na tlu, pobjegao. 


- On je bio puno sitniji od mog brata, ova dvojica su ionako mog brata već onesvijestili - da se jedan okrenuo prema njemu sigurno bi mu isto napravili nešto. Tad smo mu rekli da se ne zamara time i da je dobro da je otišao, prisjeća se Boris. 


Četiri godine poslije, Ivan je nakon prepirke, razbijenom bocom u vrat ubo i usmrtio svojega brata Zorana. Kako se doznalo, Ivan je burno reagirao svaki put kad bi netko spomenuo Miroslava, a to se dogodilo i te kobne večeri tijekom svađe s bratom. Teško se bez stručne pomoći, pisali su mediji, nosio s osjećajem krivnje koji ga je progonio. Ni jedan od braće nije bio poznat policiji po bilo kakvom izgredu ili neprimjerenom ponašanju. 


- Mali Vukorepa - ostala mu je ta grižnja što je bio mlad, neiskusan i što je otišao. To ga je proganjalo. Ako se njemu usadilo mišljenje da okolina smatra da on ima strah ili nešto, onda će uvijek herojski reagirati, ili ići ratoborno reagirati, da dokaže toj okolini da ga nije strah. Meni je žao malog Vukorepe, on je isto stradao, strašno, kaže Boris. 


Uništeni životi i slomljena srca - epilog je Mirina premlaćivanja. Ostavljen na cesti slomljenih rebara, izobličen od udaraca, s teškim ozljedama glave i mozga i bez naleta automobila - nije imao izgleda. Na ponovljenom suđenju, dvojac se na kraju teretio samo za nanošenje teške ozljede iz nehaja sa smrtnom posljedicom, za što su obojica dobila nešto više od četiri godine zatvora. 


"Kazne treba povećati, ali problem je u mentalnom sklopu društva" 


Četvorku koja je premlatila profesora Čengića Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu tereti za počinjenje kaznenog djelo teškog ubojstva za što je predviđena kazna od najmanje deset godina zatvora. 


- Da, trebalo bi povećati kazne. Ali problem je drugdje, problem je u mentalnom sklopu ovog društva, problem je u tome što naše društvo nesvjesno podržava nasilje nečinjenjem. To vam se događa u osnovnoj školi, to vam se događa u srednjoj školi, u tinejdžerstvu. Klinac je super, ima petice, razbio je kiosk – “ne znam što mu se desilo, inače je baš dobar”, ali ćaća će policiji reći “nemate što za*e*avati mog sina, on je inače baš dobar”, pa policija neće doći, pa se socijalna služba neće baš petljati u živote obitelji. Pune su novine takvih priča, imate puno takvih vijesti, ogorčen je Boris. 


Miroslav Tunjić bio je mladić dobre duše i velikog srca. Tako će ga i pamtiti. U spomen na njega Policijska uprava Vukovarsko-srijemske županije i udruga Zvuk svjetlosti Jeronima Marića, koncertima i edukacijama podsjećaju zašto je djecu i mlade važno učiti nultoj stopi tolerancije na nasilje. 


- Neka poruka se šalje klincima. Ja se samo nadam da će to i uroditi plodom. Ako ništa drugo, da djeca dobiju glas da izraze svoje nepoštovanje prema nekome tko se nasilno ponaša, i da ga osudi, barem kritikom, nada se Boris. 


Mire više nema. Zato osim glasa pravde, važan je i glas savjesti - glas koji će podsjećati na to da je zbog neshvatljivog nasilja zauvijek otišao nečiji unuk, sin ,brat.

Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!