Što za naše političare znači politička odgovornost?

Kada se nađu između moralne i pravne što za naše političare znači politička odgovornost? Zašto su ostavke u nas rijetka pojava?

Drugo lice politike - kako je vrhu, a što se događa kada završiš na naslovnicama? O tome se govorilo u emisiji "Labirint".

Matija Posavec u političku je povijest već ušao kao najmlađi hrvatski župan, ali i onaj koji je za praksu nesmijenjivih župana povukao rizičan potez. Nakon što je postao dijelom statistike uhićenih dužnosnika, iste je večeri priznao krivnju i podnio ostavku nakon čega je pušten da se brani sa slobode.

Matija Posavec o danu kad je uhićen

- Mogu se sjetiti tog jutra, to je bilo u 6 sati i 3 minute. Pokucalo je nekoliko policajaca na vrata, ušli su i jednostavno su imali taj neki pretres. Osim mobitela i laptopa uzeli su i nekoliko stickova na kojem su bili crtići, s obzirom na to da su djeca tada imala pet godina. Ta djeca nisu smjela ići u vrtić i to mi je posebno žao. Tek nakon molbe, nagovaranja da oni barem ne gledaju to. Pitali su me: "Tata, što rade ovi stričeki?". "Pa, došli su popravljati internet" - znate, morate nešto djeci reći, pa je onda jedan rekao: "Zašto im onda piše policija?", prisjetio se međimurski župan Matija Posavec.

- Kad se pitate zašto, zbog čega, pa ništa niste napravili, onda mislim da sam i zato jednim dijelom i rekao: "Želite ostavku? Evo vam je, evo dajem ostavku, pustite me, dat ću ostavku u ponedjeljak ujutro". To je bio petak navečer. "Ne, to morate sad ovog trenutka". Onda smo u 23:30 zvali da ja napišem na računalo prvo svoju ostavku, pa da dođe netko otključati zgradu Županije u 23:30., pa da oni isprintaju to što sam ja dao ostavku, lupe onaj štambilj urudžbirano, zaprimljeno pa vrate nazad. Dakle, to je sve bilo u petak u 23:30, kad oni to dobiju, tada je ostavka stupila na snagu, neopoziva, prisjeća se Posavec.

Župan Posavec uhićen je zbog sumnje da je primio mito od 1300 eura kako bi Josipu Kobalu omogućio da ostane u Upravnom vijeću županijskih cesta, te da je koristio svoj položaj kako bi dvije službenice zaposlio na nezakonit način. I nije jedini koji je u istražnom pritvoru ili pak na naslovnicama završio zbog sumnji na trgovinu utjecajem.

Žarko Tušek pokušao je "kupiti" gradonačelnika Oroslavja

- Svjedočili smo, primjerice, u jednoj aferi gdje je bio međimurski župan Matija Posavec koji se našao u jednoj istražnoj situaciji da je protiv njega pokrenuta istraga. On je odmah po pokretanju istrage kao zapravo moralan političar za hrvatske pojmove političke odgovornosti dao ostavku. Dok je recimo jedan drugi čovjek HDZ-ov, Žarko Tušek, koji je bivši predsjednik zagorskog HDZ-a i to samo zato je izgubio tu funkciju jer je u jednoj aferi Viktoru Šimaniću, bivšem nezavisnom zastupniku Oroslavlja, danas gradonačelnik Oroslavlja, nudio bilo koju poziciju ako podupre HDZ na lokalnim izborima. 

Iako je ta afera bila dosta otvorena, bili su poznati svi, na kraju je Šimunić sam govorio o tome što mu se sve nudilo, USKOK nije našao u tome nikakve elemente političke korupcije, iako je ona vjerojatno u javnom mnijenju imala sve karakteristike tog kaznenog djela. Mi sve ove godine nismo imali ujednačavanje sudske prakse gdje bi se točno znalo koji su to tipični primjeri ponašanja koji bi došli pod udar kaznenog progona, kazao je Milorad Šikanjić, novinar Hrvatskoga radija.

'Politička odgovornost je osjećaj koji čovjek ima u sebi'

Nataša Novaković, bivša predsjednica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, ističe kako je politička odgovornost zapravo osjećaj koji čovjek ima u sebi.

- Nekad čovjek pogriješi ili nešto hoće brzo riješiti pa hoće ići mimo procedure. Nekad se desi da napravite neki drugi, rekla bih kiks, koji zapravo ne odgovara tome da imate javnu funkciju, da obnašate javnu funkciju i da svojim ponašanjem zapravo morate biti model društvu. I tu je problem. Ja mislim da Hrvatska ima i zakone, međutim, uvijek imate i osobe koje će kršiti zakone, ali nedostaje taj unutarnji osjećaj odgovornosti, morala, etike i načina na koju obnašaš javnu dužnost koja bi u konačnici zapravo trebala biti velika čast, rekla je Novaković.

Bivši političar Tonči Tadić ističe kako je Hrvatska mala nacija, i uz to što je mala nacija, sve se manji postotak građana želi baviti politikom.

Tonči Tadić: Imam svoj duševni mir, radio sam to što sam radio koliko sam najbolje mogao

- Postavlja se prvo pitanje zašto bi netko tko ima uhodani biznis ili vrlo solidnu karijeru u svom poslu medicini, znanosti, nekakvoj kompaniji domaćoj ili stranoj ostavio to sve skupa i upustio se u politiku u situaciju kada će mu unutar 48 sati mediji objaviti niz informacija od tzv. javnog interesa. Dakle, tko mu je supruga, tko su mu djeca, gdje se djeca školuju, gdje živi, koji auto vozi, tko su mu prijatelji, s kim je pio kavu, a s kim nije pio kavu, s kim je bio u autu, s kim nije bio u autu, tko mu je rodbina, tko mu je bio djed, tko mu je bila baka... Dakle, čovjek koji želi proći kroz sve ovo skupa ili je vojnik stranke pa zna da mora proći kroz taj šleper "budalaština" od tzv. javnog interesa, ili ima neke druge ciljeve pa zna da će stisnuti zube, proći kroz to sve skupa, ali kad to sve skupa završi, bit će u bitno boljoj poziciji. Mislim da sam bio dovoljno jasan. I osim toga, imam svoj vlastiti duševni mir, radio sam to što sam radio koliko sam najbolje mogao i, kad pogledam iza sebe, ponosan sam na to razdoblje i mogu mirno spavati, rekao je Tadić.

Tonči Tadić danas je koordinator istraživanja nuklearne fuzije u Hrvatskoj na Institutu Ruđer Bošković. Poznat kao veliki prijatelj Japana, dobitnik njihova najvišeg odlikovanja - "Reda izlazećeg sunca", taj iskusni političar bivša perjanica HSP - digao je ruke od politike i posvetio se znanosti.

- Ljudi koji žele sačuvati svoj integritet, ljudi koji svoje ime i karijeru grade godinama, koji doista misle da u javnim poslovima koje su poslove najvišeg reda mogu pridonijeti svojim znanjem, iskustvom, vještinama, ti ljudi ne bacaju olako situaciju u kojoj su to stjecali, a to je na kraju krajeva ime i prezime. Dakle, ti ljudi se neće dati nagovoriti da budu određivači prljavih poslova ili ti ljudi zbog svih svojih postignuća naprosto nisu prisiljeni živjeti od nekakve plaće koju im milošću daje neki politički moćnik, smatra Milorad Šikanjić.

Nataša Novaković kaže kako jedan dio ljudi s političkom karijerom gubi jako puno. 

- Vi kada imate ostvarene ljude koji imaju svoje karijere, koji uđu u politiku, ja mislim da takvi ljudima nije problem ni otići iz politike jer vas uvijek nešto čeka, niste odjedanput postali nešto pa da to izgubite, a s druge strane ako vam politika daje tu neku moć koju ne biste imali ili niste imali do tada, ja mislim da je jako teško te moći se odreći. S druge strane nemate neki mehanizam prisile u nekim slučajevima. Dakle, vi uz sav taj pritisak, uvijek tu postoji pritisak javnosti, vjerojatno postoji i stranački pritisak ostajete, to je stvarno vrlo zanimljivo. Mi nemamo dovoljno razvijen taj interni osjećaj odgovornosti, ističe Novaković.

Posavec: Ono što me držalo fizički i psihički stabilnim je bila komunikacija s ljudima

- Ako se sjećamo što se dogodilo to jutro ili tih dana, ja sam se nakon svega toga morao vratiti u svoju sredinu, morao sam odlaziti u trgovinu, morao sam ići u grad, morao sam šetati psa, morao sam biti društveno aktivan i ljudi su me sretali i ja u tom trenutku nisam doživio niti jednu lošu riječ. Nisam doživio niti jedan krivi pogled, nisam doživio osudu zbog koje bih se ja trebao sramiti hodati po gradu. To je bilo kao da zapravo živite na "Big Brotheru", ali pod svjetlima reflektora cijelo vrijeme. Ono što me možda držalo u tom trenutku i fizički i psihički stabilnim je bila ta komunikacija s ljudima koji su mi u svakom mogućem trenutku davali podršku, prisjetio se Posavec.

- Kad s jedne strane vidite sve ono što se meni dogodilo za 1.300 eura ne javnog nego privatnog novca koji je položen tog istog dana, a s druge strane vidimo stotine milijuna, milijarde, vidimo neke stvari koje su itekako vezane za javni novac, i kako onda mogu imati suosjećanja, kako mogu to mirno gledati i ne biti ljut, ne na cijeli svijet, nego zapravo na taj cijeli sustav kako je on organiziran, pita se Posavec.

Šikanjić je istaknuo još neke primjere.

- Drugi pak su političari, primjerice, kao jedan dugovječni HDZ-ov župan, gospodin Pauk, otvoreno govorili kako su zapošljavali, odnosno uhljebljivali. To otvoreno priznanje nije bio poziv USKOK-u odnosno državnim tijelima progona da ga barem pozovu na razgovor. Dakle, kao što su mnoge afere pale u zaborav iz nepoznatih razloga, neki očito i zbog političke zaštite, tako pitanje političke odgovornosti jest jedno fluidno pitanje koje se u ovih desetljećima hrvatske neovisnosti nije definiralo, ostalo je na osobnim poimanjima toga što je javna odgovornost političara, smatra.

Posavec smatra kako politička odgovornost u Hrvatskoj ne postoji.

- To vidimo na nizu primjera. Što se mene osobno tiče, ja sam svoj standard i političku odgovornost pokazao, a taj standard bih volio da bude opći standard u hrvatskoj politici. Međutim, teško je, naravno, tome težiti, ali svatko tko se bavi politikom i tko se bavi javnim poslom mora krenuti od sebe. Zato ja sam rekao: Vraćam mandat, kaznite me ili nagradite. Da bi svi tako u politici funkcionirali, ja mislim da bi građani imali više povjerenja u politiku i političare, rekao je Posavec.

Šikanjić: Politička odgovornost je drugo ime za način korištenja političke moći

Šikanjić smatra da je politička odgovornost, od stjecanja neovisnosti Hrvatske, zapravo drugo ime za način korištenja političke moći. 

- Upravo se u tom načinu korištenja političke moći razlikuju političari. Svih ovih godina nagledali smo se pravne i kaznene neprincipijelnosti i državnih tijela progona i sudova budući da su mnogi političari zbog istih dijela prolazili različite putove, zaključuje.