Udarac im promijenio život: Mikuljan i Topalović o borbi za dostojanstvo

S jedne strane društvo u kojem političari, jer vlast treba zadržati pod svaku cijenu, relativiziraju i traže opravdanja za svoje koruptivno, bahato i neodgovorno ponašanje, s druge strane oni koji godinama žive u mraku, tišini i iščekivanju pravde. O udarcu i udarcima koji su nepovratno promijenili njihove živote za Labirint govore Ivan Mikuljan i Ivan Topalović.

Ivan Topalović iz Zbjega kraj Slavonskog Broda priznaje kako je mislilo da mu ne može nitko ništa koliko je bio snažan i inteligentan u poslu.

- Međutim, dogodi se nepredviđena stvar, jedna minuta ti donese takve neugodnosti, takve probleme u životu da jednostavno se ne možeš oporaviti dok si živ više, kazao je.

Ivan Mikuljan iz Andrijaševaca priča kako su u Osijeku i Vinkovcima rekli da će biti neuračunljiv, nepokretan i da neće moći ništa sam.

- Nek' je on meni u kući živ, a ima Boga. Bog će presuditi kasnije svakome - ako neće sud, govori otac Ivan Mikuljan.

Ivan Topalović kaže kako ne prođe dan da se toga ne sjeti.

Udarcima se nisu nadali

- Ja sam radio u tom disku oko dvije i pol godine i smatram da sam dobro radio. Ljudi su me puno zvali, nisam se bojao ulaziti u konflikte s pijanim ljudima. Znao sam riješiti probleme na kulturan način, razgovorom. Te noći njih trojica su došla negdje oko pola jedan, jedan, u vidno pripitom stanju. Oko četiri sata je bio kraj te zabavne večeri, gdje se pale svjetla, prestaje glazba, konobari prestaju služiti i ljudi polako izlaze van. U jednom trenutku oni su iz toga manjeg dijela, gdje se puštala elektronska glazba, uletjeli u dio gdje sam ja radio, gdje je narodnjačka glazba bila. Uletjeli su s takvim psovkama na moj račun. Ja nisam mogao vjerovati da se to događa, prisjeća se.

- I onda me taj Odoljević nenadano udario, pao sam od tog udarca. Počeli su me cipelariti i ja sam se pokrio s desnom rukom, desnim ramenom sam zaštitio glavu, samo sam razmišljao da se moram što prije ustati jer će me zgaziti, ubiti. Nekako sam se digao i odletio iza šanka gdje su me gađali s pepeljarama, flašama. To je možda bilo najbrutalnije, gdje su  prebili, govori Topalović o tom strašnom činu.

Ni Ivan Mikuljan se nije nadao udarcima.

- On je meni došao sa strane i onda me udario šakom u glavu, pao sam dolje, prisjeća se Mikuljan.

Ivan Kalauz, odvjetnik Ivana Mikuljana, govori kako u toj tuči Ivan Mikuljan nije zadao niti jedan udarac, a svi drugi koji su se tukli su prošli ni s kakvim ozljedama.

- On nije zadao nijedan udarac, primio je jedan udarac od kojega je sve ovo proizašlo. Ivan je u navedenom događaju zadobio ozljede glave u vidu prijelom lijeve očne orbite, prijeloma luka lijeve jagodične kosti, prijeloma lijevog sinusa gornje čeljusti, nagnječeno razdorne rane periorbitalno lijevo, višestruka krvareća nagnječenja mozga, te prijelom tjemenozatiljne regije glave lijevo,  sve ozljede su teške i po život opasne, priča Kalauz.

Preživio strašne ozljede

Mikuljan kaže kako su mu rekli da je prvi pacijent koji je uspio sve navedene ozljede preživjeti.

Topalović govori kako postoje dijelovi tijela koji su jako osjetljivi na udarce.

- Ja sam dobio oko 100 udaraca. Vjerojatno nisu pogodili gdje trebaju pogoditi. Nisam dobro, ne vidim na jedno oko, pun sam vijaka, dio glave mi je pun ploča titana. Pitanje je gdje ću sjesti i gdje se više neću ustati, govori.

Zaboljela ga snimka u javnosti

U nastavku govori kako ga je posebno boljelo pojavljivanje snimke.

- Meni je skrenuta pažnja da, ako se ikad ikakav video pojavi, da ne može na televiziju, portal ili platformu bez mog odobrenja i odobrenja općinskog suca koji je vodio taj postupak. No, kći mi je rekla da se pojavila. To je bilo strašno za iskomentirati i prožvakati. Svi su vidjeli što se meni dogodilo. Kome da ja dalje ulijevam povjerenje u neku sigurnost, u život, u neki dio života svoga, nečijega. Jednostavno, zaboljelo je. I ako se ikada pojavi ime i prezime toga koji je zaradio novac na mojoj nesreći, sav taj novac bi uprihodio dečku što je ostao slijep iz Andrijaševaca, rekao je Topalović.

Ivan Mikuljan žrtva je vršnjačkog nasilja. Kobnu je ozljedu dobio u sukobu koji se dogodio potkraj kolovoza 2018. u središtu Vinkovaca. Tučnjava je - navodi se u optužnici dogovorena putem Facebooka, no Ivan kaže da za nju nije znao.

- Ja se ni s kim nisam tukao, nisam stvarno nikoga ni dirao ni ništa. Nisam znao da se sprema neka tučnjava, kazao je u ožujku 2021. Mikuljan.

- Najgore mi je za njega, kada dođe na sud, bude kao jadnik. Nema presude, nema pravde, onda mi kaže: "Pa tata, ne moramo više ni dolaziti, što ćemo, nema od toga ništa". Ja mu govorim: "Tjerat ćemo dok budemo mogli pa valjda će nekada nešto biti", priča Ivanov otac.

"Ljut sam na pravosuđe"

- Ljut sam na pravosuđe. Ja sam odmah na početku suđenja izjavio da ne očekujem pravdu. I tako je bilo. Uvjerio sam se na sudu...prvookrivljeni ne mora doći, drugookrivljeni. Sud se prebaci za drugi termin, nitko ne odgovara ni za što i tako je to išlo. I ovo mi je sad čudno, ova oslobađajuća presuda. Ispada kao da nije ništa kriv. Još bi ga možda trebalo nagraditi za to što je napravio, a ne kažnjavati, kaže Ivan Mikuljan, otac pretučenog mladića.

Topalović priča kako u njegovom slučaju, nakon njegovog "ozdravljenja" jedino pozitivno je to što je naišao na gospodina Ronka.

- Čovjek je profesionalac, iznimno pametan. Saslušao je sve te stvari, presjekao je to na brzinu. Taj dan kad su oni osuđeni, kad je pročitana presuda, napravio je pauzu, došao s kuvertom i pročitao. Pravosudni policajci su ih odveli i to je to. Takvi ljudi trebaju biti ogledni primjer kako da funkcionira pravosuđe i sudstvo u Hrvatskoj, a ne ovo što gledamo danas, kazao je Topalović.

- Ostavili su ga premlaćenog i razbježali su se. Ostavili ga da umre i na sudu nitko nije pokrenuo pitanje da je kažnjivo djelo nepomaganje unesrećenom. Oni su otišli kući spavati kao da nije ništa se ni dogodilo. I tek sljedeći dan su privedeni, priča tata Mikuljan.

Isprika 

Topalović kaže kako je jedinu ispriku dobio od Odoljevića.

- Sjećam se da sam bio na nekoj sahrani u Slavonskom Brodu, dobio sam veliku poruku od njega u kojoj mi se ispričavao da to nisam trebao biti ja, da oni nisu normalni što su to napravili. U tom trenutku možda mi je to nešto i značilo, ali dugoročno gledano, zaista me ne zanima ta njegova isprika. Dobili su što su zaslužili i oni su svoje odradili, ali netko drugi nije odradio svoj posao u ovoj državi, govori.

Kaže kako ga je posebno boljelo trošenje novca na razne vještake.

- Ja sam ukupno u ovom postupku platio preko 20.000 kuna. Dakle, u tom problemu i mom slučaju jedini sam ja plaćao, kaže Topalović.

Udruga slijepih mu pomaže

Ivan Mikuljan učlanio se u udrugu slijepih.

- Dobio sam od njih štap, i mogu ići tamo kad hoću družiti se s njima. I rekli su nam kad idem negdje, ako trebam prijevoz, da nazovem i oni će me voziti gdje treba, priča Ivan.

- U dvorištu može šetati uz zid. Ali ako ide dalje, na ulicu ili u baštu, ne može. Jer tamo ima strojeva, traktor, kolica... A ako ide na ulicu, onda uvijek bude netko kraj njega, govori Ivanov otac.

Ivan kaže kako šest godina živi u mraku, kod kuće je već sve naučio napamet. 

- Kod kuće sve mogu, a ako moram negdje dalje ići - ne mogu sam, priča nam.

Topalović priča kako je s 21 godinom vodio 150 ljudi, bio je zamjenik zapovjednika satnije u 108. pukovniji zbora Narodne garde. 

- Sjećam se dobro tih ratnih dana. Nisam se borio za takvu državu. Proveo sam svoje najljepše godine u ratu. Imao sam sreće da nisam ranjen. Ali ja više nemam ništa, govori Topalović.

Prijatelji više ne dolaze 

Mikuljan kaže kako mu nitko od prijatelja ne dolazi niti ga zovu.

- U početku su dolazili kad sam došao iz bolnice. I odjednom su, kada je krenulo suđenje, prestali dolaziti. Možda misle "Što će im on sad kad ne vidi", govori Ivan Mikuljan.

Topalović poručuje: Oni koji te vole su oko tebe, a oni koji su te napustili - nisu te ni voljeli, nemoj se ni vraćati na njih, kazao je.

- Tek se sad vidi kome je stalo. Tako sam i ja doživio, kaže Ivan Topalović.

- Ja ovim putem pozivam državne institucije, medicinske institucije da učine sve za tog dečka jer relativno je mlad, ja imam 55 godina. Živjet ću još koliko toliko, ali pred njim je život, rekao je o svom imenjaku Topalović.

Topalović ističe da postoji mogućnost da ponovno vidi ljude koji su ga pretukli.

- Ti ljudi su izašli iz zatvorskog sustava. Oni idu dalje, rade, žive. To su dečki koji nisu oženjeni. Ja idem raditi u Novu Gradišku, idem prema Požegi. Tko kaže da ih neću negdje vidjeti? Oni imaju zabranu prilaska meni. Znaju što je zatvor, vjerojatno se više ne žele tamo vratiti, a meni je ostalo da se patim, govori Topalović.

- Ivane, ti moraš biti jak, ti moraš biti hrabar, bez obzira na to što ne vidiš više, postoje i druge stvari koje te mogu uveseljavati u životu, kraj svojih si najmilijih. A ovima drugima što se tako tuku.. Za što postoje ringovi? Idite se boriti tamo. Zaista mi nije jasno da tri, četiri čovjeka napadnu jednog, da mu nanesu teške tjelesne ozljede. To mora biti u odgoju, izjavio je Topalović.

Topalović: Najveće zadovoljstvo mi je što sam postao djed

Topalović kaže kako mu je najveće zadovoljstvo u životu nakon te kobne noći to što je udao dvije kćeri i postao djed.

- Imam troje unučadi koje jedva čekam da dođu. Dogodile su se i neke tužne stvari, ostao sam bez roditelja, bez čovjeka koji mi je puno pomogao, bez ženinog tate. Ali opet se vraćam na tu djecu. Djeca su prozor u svijet. Gledati u njih znači gledati dalje u život. Moram raditi za njih i moram se boriti, rekao je Topalović.

- Koliko puta sam pitao "zašto ja"?, kaže  pretučeni Ivan Mikuljan.

Ivanov otac kaže da bi napadačima oprostio samo pod jednim uvjetom - da mu Ivan progleda.

Nakon šest godina od početka suđenja na Općinskom sudu u Vukovaru gdje je zbog nanošenja teških tjelesnih ozljeda Ivanu Mikuljanu, prvooptuženi Luka Miškulin osuđen na pet godina i četiri mjeseca zatvora, Županijski sud u Osijeku predmet je vratio na ponovno suđenje uz obrazloženje da prvostupanjski sud nije u potpunosti utvrdio sve činjenice te ih je pogrešno ocijenio.

Putem odvjetničkog ureda u srpnju 2017. Ivan Topalović podnio je odštetni zahtjev u visini od 125.000 kuna. Nakon što su optuženici iskazali kako nemaju namjeru isplatiti naknadu štete u izvansudskom postupku, zbog velikih troškova sudskih vještaka i niza postupaka koje je sam morao platiti od odštetnog je zahtjeva na koncu odustao.