Iako je javnost usredotočena na rušenje zgrade Vjesnika, požar koji ju je progutao nastavlja otvarati mnogobrojna pitanja na koje još nismo dobili jasne odgovore. Dok se raspravlja o odgovornosti mladića osumnjičenih za podmetanje požara, u sjeni ostaju ozbiljni propusti u sigurnosti i upravljanju objektom osiguranim na desetke milijuna eura.
Vatrodojava koja te večeri nije radila, nepostojanje sustava za automatsko gašanje požara, papirnata arhiva koja se čuvala na katovima napuštenoga medijskog diva i neometan ulaz u zgradu skupina mladih - pitanja su koja prolaze ispod radara. Znamo li tko je sve bio u zgradi te noći, što su radili zaštitari i zašto je očevid proveden bez ulaska u unutrašnjost zgrade Vjesnika?
Labirint donosi ispovijest oca jednog od mladića koje mjerodavne institucije terete za palež - što kaže o toj večeri, od čega danas strahuje, ali i postavlja pitanje: mogu li sav teret odgovornosti ponijeti samo oni?
Požar u zgradi Vjesnika je u noći s 17. na 18. studenoga 2025. uništio jedan od simbola Zagreba. Policija je za izazivanje požara osumnjičila dvojicu mlađih punoljetnika, no dio sugovornika upozorava da se ne može zanemariti dugogodišnja zapuštenost objekta.
Otac jednog od osumnjičenih, koji je za emisiju govorio anonimno, poručuje da njegov sin treba odgovarati ako se krivnja dokaže, ali tvrdi da ne može biti jedini odgovoran za požar takvih razmjera.
Ističe i težak utjecaj istražnog zatvora i kućnog pritvora na mladića, maturanta kojem je onemogućeno redovito školovanje.
Novinar Telegrama Denis Mahmutović smatra da je požar bio tek “zadnja domina” u nizu problema. Navodi da je zgrada godinama bila zapuštena, puna zapaljivog materijala i bez adekvatnog nadzora, uz prisutnost različitih skupina koje su u nju ulazile bez kontrole.
- Lomača je pripremljena odavno. Vjesnik je kostur svog nekadašnjeg sjaja. Prema svjedočanstvima ljudi koji su imali tu nesreću tamo raditi, kotile su se lasice, okupljali su se svakakvi ljudi, namještaj je propadao. Država je našla shodnim da tamo drži iznimno osjetljivu papirnatu građu. Tamo su bili spremnici od tonera, visoko zapaljivi materijal u ogromnoj zgradi koja je doslovno samo čekala da se dogodi neka glupost, kaže Mahmutović.
Psihičke posljedice pritvora; mladi ne smiju biti lišeni prava na obrazovanje
Lana Peto Kujundžić, sutkinja Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, predsjednica Udruge sudaca za mladež, obiteljskih sudaca i stručnjaka za djecu i mladež, upozorava da maloljetnici i mlađi punoljetnici u Hrvatskoj još nemaju odgovarajuće ustanove za smještaj prije suđenja, iako je to zakonom predviđeno još prije više od desetljeća. Ističe da zatvorski sustav za odrasle nije primjeren mladima.
Naglašava da se ni u ranoj fazi kaznenog postupka mladima ne smije uskratiti pravo na obrazovanje, osobito kada je riječ o završnim razredima. Svako oduzimanje slobode za mlade, dodaje, ima negativne posljedice, a posebno je problematično ako im se pritom onemogući nastavak školovanja.
Otac osumnjičenog ističe da je boravak njegova sina u istražnom zatvoru u Remetinec na njega ostavio težak psihički trag. Kaže da je mladić, bez ikakve pripreme, iz škole smješten među odrasle zatvorenike, što opisuje kao izraz okrutnosti sustava i iskustvo koje ga je devastiralo.
Dodaje da se nakon povratka u kućni pritvor kod sina pojavljuju znakovi depresije. Mladić teško podnosi izolaciju, ne smije izlaziti iz kuće, a kontakti s prijateljima s vremenom su se prorijedili.
Prema riječima oca, riječ je o uzornom učeniku koji se sada suočava s ozbiljnim psihološkim posljedicama cijelog slučaja.
Prema policijskom izvješću, požar je izbio na 15. katu kada je zapaljena kartonska kutija s papirom, nakon čega se vatra brzo proširila. Ipak, ostaje otvoreno pitanje zašto sustav vatrodojave nije reagirao te kako je moguće da je dojava stigla od nepoznate osobe, a ne putem sustava ili zaštitarske službe.
Stručnjaci upozoravaju i na manjkavosti u istrazi. Očevid je obavljen uz pomoć dronova jer se smatralo da je ulazak u zgradu opasan, no dio vještaka ističe da bez uzimanja uzoraka nije moguće pouzdano utvrditi uzrok požara.
Dodatnu zabrinutost izaziva činjenica da su mladi u zgradu ulazili i ranije, u sklopu tzv. “urbex” trenda istraživanja napuštenih objekata. Unatoč videonadzoru i zaštitarima, takvi su ulasci, prema svjedočenjima, prolazili neopaženo.
Što se točno dogodilo te noći trebao je rasvjetiliti očevid, no pod izlikom da zgradi prijeti urušavanje vještaci nikada nisu ušli u Vjesnik.
Očevid požara obavljen je tek pomoću bespilotnih letjelica. No neki su, ali po drugom pitanju, ipak ušli.
Kada je početkom ožujka ministar Branko Bačić potvrdio da se u zgradu nakon požara ipak ušlo i to kako bi se utvrdilo ima li azabesta, još je čudnija odluka da se očevid o nezapamćenom požaru s kakvim se nisu susreli ni najiskusniji vatrogasci jer se širio od odozgo prema dolje, obavi samo bespilotnim letjelicama.
- Ljudi koji su vršili očevid, vještaci, nisu uopće mogli ući unutra. Mi vještačimo zgradu Vjesnika, simbol grada, vještačimo letjelicama oko te zgrade. Letjelicama koje lete okolo. Mislim, ja sam kada ovo izgovaram, ovo zvuči kao zaplet nekog niskobudžetnog Blade Runnera, kaže Mahmetović.
Dok se čeka potvrda optužnice i početak suđenja, odgovore na pitanja koja otvara ovaj slučaj ekipa Labirinta pokušala je dobiti i od nadležnih tijela - resornog ministarstva i upravitelja zgrade, ali bez uspjeha.
Šutnja o ključnim pitanjima koja od početka prate ovu priču i dalje se nastavlja. A upravo šutnja ostavlja prostor za spekulacije, sumnje i različita tumačenja.
I dok svatko ima pravo na svoju istinu ili pak odabire šutnju - tim je važniji sudski proces koji bi trebao utvrditi sve činjenice i konačno razjasniti što se i kako točno dogodilo te noći u Vjesniku.