Kako spriječiti požare u Dalmaciji?

Na području Zatona i Rasline te vodičkog zaleđa vatra je prije mjesec dana ostavila za sobom 3300 hektara zgarišta. U trenu je nestao višegodišnji trud brojnih poljoprivrednika. Šteta se popisuje i jasno je - bit će višemilijunska. Županija je proglasila prirodnu nepogodu što stradalim poljoprivrednicima daje nadu za naknadu štete. Pomoć svi obećavaju: od Vlade, resornog ministarstva do regionalnih i lokalnih uprava. Svaka je pomoć dobrodošla, ali kako bismo barem smanjili vjerojatnost požara, treba, kaže struka, djelovati i preventivno.

- Prošle sam godine imao prvi urod i proizvedeno je vrhunsko vino, dobili smo oznaku Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu "vrhunsko". I ove godine očekivali smo još veći urod i prije mjesec dana imali smo treći posjet ekološke inspekcije, znači praktički to je ekološko grožđe, dobili smo certifikat, ali neću imati u bocu što staviti, kaže Dražen Ševerdija, OPG Zatocon.

Tisuću i 300 trsova samo na ovom mjestu progutala mu je vatra. Teško mu je prihvatiti da berbe neće biti, ali je nekako, kaže, prebacio misli na spašavanje trsova i iduću godinu.

Ide dalje i Krešimir Pamić. U 18 godina, koliko se bavi poljoprivredom, samo na ovoj lokaciji triput je gorjelo:

- Prvi put je to bila vatrogasna cisterna, skupili se dobri ljudi, a onda je bio i osjećaj - tu je maslina, tu je loza, nemoj da čovjeku smokva izgori, ljudi su gasili. A prije pet godina ovdje nije bilo nikoga, samo ja i moj brat bez vode, bez naprtnjače i opreme... I samo gledaš kako sve nestaje i bježiš od vatre... Ove godine, nažalost, nismo stigli biti tu, branili smo kuću, kaže poljoprivrednik Krešimir Pamić.

Neke su ostale neobranjene. Buktinja koja je zahvatila alepski bor nadjačala je ljudske napore. Ima onih koji smatraju da je upravo u boru temeljni problem:

- Uzrok učestalih i svakogodišnjih požara u Dalmaciji je alepski bor. Njega su čak šumarije sadile pod motom da će on, njegov korijen zadržati zemljište i neće dolaziti do erozije. Međutim, kao da su previdjeli neke druge njegove negativne strane, a to je da je on jako lako zapaljiv. Pun je smole. I njegova šišarka zapaljena vam poput metka može preletjeti 50-60 metara i paliti tamo, objašnjava Davorin Pamić, dipl. ing. agronomije u mirovini.

Uletjela je i u staju Milivoja Ševerdije. Zapaljeno je sijeno i stradao je dio stada.

Utvrđuju štetu mnogi. Proglašena je prirodna nepogoda. Pomoć je poljoprivrednicima nužna. Obećavaju je sa svih strana:

- Mi ćemo naravno pomoći i u obnovi maslinika, a razmotrit ćemo i mogućnost sanacije dijela izgubljenog prihoda kao što smo radili u drugim županijama za poljoprivrednike u Hrvatskoj u zadnje dvije godine određenim dodatnim programima odlukom Vlade i u suradnji sa županijama, izjavila je Marija Vučković, ministrica poljoprivrede.

- Kakva god pomoć bila moguća i zakonski i pravno, najbitnije je da bude odmah i sada konkretno, ako se to otegne preko administracije na puno miseci, na papire, od toga nema ništa, upozorava Dražen Ševerdija, OPG Zatocon.

Bit će to simbolično, kažu oni koji s odštetom iskustva imaju.

- Moj otac je nekad prijavljivao štetu, dobio je za 76 maslina 186 kuna. I drugi ljudi s više maslina dobivali su po manje iznose, kaže Krešimir Pamić, poljoprivrednik iz Zatona.

No nešto se ipak mijenja. I to nagore! Nakon svakog požara sve je manje onih koji se zemljom nastavljaju baviti. Svjesni su toga i u resornom ministarstvu. Zabrinjava ih dobna struktura poljoprivrednika u Dalmaciji:

- Mi ćemo uložiti dodatna sredstva u mlade poljoprivrednike kako bismo ih motivirali da preuzmu gospodarstva jer bez te generacijske obnove jer bez te generacijske obnove sve su naše ostale mjere u Dalmaciji u poljoprivredi upitnog dosega, poručuje ministrica Vučković.

- Dalmacija 1960. godine ima milijun ovaca. I onda kad izbije požar, izgori 2,7 hektara. 1998. godine Dalmacija ima svega 200 tisuća ovaca, ali onda po jednom požaru izgori 47 hektara. Znači, imaš pet puta manje stoke, a 20 puta veća površina ti gori, ističe Davorin Pamić, dipl. ing. agronomije u mirovini.

A tako će biti i dalje jer prave prevencije nema. Nema nikoga da brsti, a nikoga ni da čisti zapuštene površine.

Ista pitanja desetljećima. Isti odgovori - bez primjene u praksi. Jedino se mijenja vrijeme - i to nagore, ekstremne suše, ekstremni požari... budućnost ih sigurno nosi još. A mi - hoćemo li ih i dalje dočekivati nespremni?