Koronakriza snažno pogodila svinjogojce

Poskupljenje stočne hrane i koronakriza na koljena su bacili i neke dalmatinske svinjogojce. Među njima i Josipa Meštrovića iz Otavica koji nakon 5 godina gasi svoju farmu. U Dalmaciji je sve manje uzgajivača svinja, u mesnicama se nudi domaće meso iz unutrašnjosti, no u trgovačkim centrima nudi se svinjetina iz uvoza.

Donedavno je Josip Meštrović iz Otavica imao pun svinjac. 

- Nastojim sada smanjiti opseg posla jer ne postoje nikakvi uvjeti za daljnju reprodukciju svinja, stočna hrana je poskupjela 70 - 100 %, koncentrat za male svinje također, kao i gorivo, uz sve to ne računam svoj rad, kaže Josip.

Do proljeća farme više neće biti.

- Cijena mesa je ostala jednaka, trgovački lanci i trgovački lobi nažalost iz EU-a ili iz Kine dovoze jeftinu hranu, s dosadašnjim cijenama ne mogu biti niti na nuli, rekao je.

Mesnica Mile Maleša nudi domaće svinjsko meso, no iz unutrašnjosti. Meso iz dalmatinskog uzgoja im je preskupo. Vlasnik OPG-a i mesnica Mile Maleš problem vidi u tome što ljudi više ne uzgajaju sami stočnu hranu.

- Prije su ljudi orali njive, sijali žito, pšenicu i kukuruz, danas kada niti jedna njiva nije izorana, pšenice nema i svinja je pojela sama sebe, kaže.

Prema statističkim podacima, u Hrvatskoj je uz perad najveća potrošnja upravo svinjskog mesa, a najbolje ide ono najniže cijene iz uvoza.

 - Ima razlike kad se ide privatno, drugačije je nego u trgovačkim centrima, a sve ovisi o budžetu, kaže jedna građanka.

A upravo zbog njega Meštrović odustaje od svinja. I nije jedini. 

Koronakriza snažno je pogodila svinjogojce. Nema slavlja, nema krstitki, nema vjenčanja. Malo je onih koji se bave uzgojem u Dalmaciji. 

Mile Maleš nudi nekoliko rješenja: ​prvo da te njive koje su zapuštane budu sve izorane, drugo da država sama subvencionira proizvodnju svinja, ne samo u Dalmaciji nego u cijelom ovom dijelu uz more jer hrane uopće nema ili je ima malo, kaže. 

Jer bez hrane, ljudi i proizvodnje nema ni opstanka, no svi sve već desetljećima znaju pa ipak sela u Dalmatinskoj zagori, unatoč mogućnostima, svakim su danom sve praznija