Donbas pred padom?

Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov nedavno je izjavio da je "oslobođenje Donbasa bezuvjetni prioritet Rusije". Na stranu sad što je izrečeno već treća ili četvrta verzija ruskog motiva ili povoda za agresiju na Ukrajinu, no, čini se kako bi osvajanje istoka Ukrajine mogao biti i stvarni cilj Rusije u ovim okolnostima. 

Sjeverodoneck, veličine Osijeka, tjednima je žarište rata u Ukrajini. U gradu je ostao otprilike svaki deveti stanovnik.

- Dolazio je automobil sa zalihama kruha. Vojnici su ga zaustavili rekavši da se separatiste ne hrani. Naredili su im da se vrate. Pa ja sam ukrajinski narodni heroj, kaže Ivan, stanovnik Sjeverodonecka.

Iskorištavajući premoć u teškom topništvu, ruska vojska na nepokorenim područjima navodno provodi taktiku spaljene zemlje. Glavninu svih udarnih sila kojima trenutačno raspolaže prebacila je u blizinu Sjeverodonecka kako bi u bici za regiju Donbas stigla nadomak prve konkretnije pobjede.

- Ondje su brojne jedinice ruskih oružanih snaga: motorizirane pukovnije, morsko pješaštvo, zračno-desantne jedinice i plaćenici tvrtke Wagner. Ondje je i nekoliko taktičkih bataljunskih grupa. Oni su se probili preko Popasne na stranu Soledara i na stranu grada Bahmuta. To je važno jer dovodi Sjeverodoneck u okruženje i prijeti prekidom cestovnog i željezničkog puta, odnosno odsijecanjem Sjeverodonecka, rekao je Mochael Kofman, analitičar centra CNA.

Obje strane trpe teške gubitke i o njima šute, kao i o nezadovoljstvu unutar vlastitih redova. Češka javna televizija javlja da se i u Bahmutu može osjetiti neslaganje civila s idejom da njihovi gradovi trebaju stradati za viši cilj - da se na njima treba ispucati ruska armija kako nakon toga ne bi imala snage za nova, veća osvajanja.

- Zašto ne govore o ovome? Govorili su samo o Buči, zaboravio je na Donbas! Važan mu je samo njegov Kijev, a Donbas i luhanski kraj je jednostavno zaboravio, kaže Olena, stanovnica Bahmuta u Luhanskoj oblasti.

Ruski ministar obrane Sergej Šojgu 20. svibnja je rekao kako ruske oružne snage, zajedno s jedinicama milicija LNR-a i DNR-a, i dalje šire kontrolu nad teritorijem Donbasa, te da je oslobađanje "Luhanske narodne republike" blizu.

Prošla su dva tjedna od ove najave ruskog ministra obrane. Ni informacije iz redova ruske vojske o zauzimanju Sjeverodonecka već danima nisu potvrđene. Ako ga i uspiju osvojiti, pitanje je koliko ruska armija može dalje - koliko ima snage, rezervi, koliko je kvalitetno ekipirana i koliko joj je učinkovita logistika u zaleđu. Ukrajina je proteklih dana neprijatelju predala područja sa sjeverne strane rijeke Siverskij Donec, ali je prešla na nove obrambene položaje te na prvu crtu dovela veliku količinu rezervnih snaga.

- Rusija je još vrlo, vrlo daleko od zauzimanja cijele Donecke regije. Čak i ako sada zauzmu Sjeverodoneck i Lisičansk, što je teritorij Luhanske regije, još je vrlo mnogo gradova, punktova otpora koje bi trebalo zauzeti u Doneckoj regiji. Takav uspjeh još je veoma daleko, smatra Kofman. 

Prema brojnim nepotvrđenim procjenama, ubijeno je između 10 i 15 tisuća pripadnika ruske armije, razorene su joj tisuće jedinica vojne tehnike i sve češće stižu informacije da je u borbama prisiljena koristiti se vojnom tehnikom koja je još u Sovjetskom Savezu bila zastarjela. Na opću mobilizaciju Kremlj se zasad ne odlučuje.

Prema jednoj od teorija, Putinov bi režim u slučaju zauzimanja cijele Donecke i Luhanske regije, odnosno cijelog Donbasa, mogao proglasiti pobjedu. Uništi li dovoljno ukrajinske vojske, ona ne bi imala snage za protunapad i nastalo bi nešto kao privremena pat pozicija. U tom bi slučaju Kremlj mogao pokušati s dugotrajnim ciklusom diplomatskih pregovora tijekom kojih bi se ruska vojska mogla oporaviti i obnoviti za ambicioznija osvajanja koja su u prvoj fazi doživjela fijasko. Ukrajinski predsjednik, međutim, ne pristaje na pregovore sve dok se kompletna ruska vojska, za početak, ne povuče s područja koja je zauzela od 24. veljače.

Kijev se ne odriče ni područja u Donbasu koja separatisti uz režiju i pomoć iz Rusije drže već osam godina, kao ni anektiranog poluotoka Krima. Ali njih je spreman pokušati vratiti diplomatskim putem.

Što, dakle, donosi ljeto? Govori se da su sadašnja stradanja ponajprije borba za što bolje pregovaračke pozicije nakon što obje strane shvate da više nemaju snage za napad. No spominje se i priprema ljetnog ukrajinskog protunapada koji bi se vodio uz znatne količine modernog zapadnog naoružanja.