Poduzetnička priča iz Zambije

U zambijskom gradu Ndoli i dalje je ekipa HRT-a. Ondje se sudi hrvatskim državljanima koji su optuženi za trgovinu djecom iz Demokratske Republike Kongo, no do njih nisu uspjeli doći, javio je MIro Aščić za Dnevnik. Pogledajte i priču o poduzetničkim ambicijama Natashe i Edwarda koji u praktički nemogućim uvjetima pokušavaju živjeti svoj farmerski san.

Ekipa HRT-a, na žalost, nije uspjela doći do osmero hrvatskih državljana koji čekaju novo ročište na suđenju za trgovanje djecom. Pokušali su do njih doći putem kanala u imigracijskoj službi.

Reporter Miro Aščić objasnio je u Dnevniku da im je najprije bilo rečeno da će ih netko odvesti do kuće na nepoznatoj lokaciji gdje se nalaze naši državljani, ali kasnije su im kazali kako to neće biti moguće, nego da će uspostaviti telefonski poziv s njima.

- Međutim, nisu se usudili uspostaviti razgovor preko zambijskih telefonskih kartica, a hrvatski telefoni u Zambiji ne rade, pa do razgovora nije došlo. Zbog iznimno strogih zambijskih zakona do informacija je teško doći i vjerojatno novih informacija neće biti niti će biti moguće vidjeti naše državljane do 6. veljače kada je zakazano novo ročište, rekao je Aščić.

Tijekom tjedan dana, koliko je ekipa HRT-a u Zambiji, pokušali su dočarati život u Zambiji. Osim priče o djeci bez roditelja, životu o Ndoli, velikom siromaštvu, sljedećom pričom žele pokazati kako nije sve tako crno. Riječ je o poduzetničkim ambicijama Natashe i Edwarda koji u praktički nemogućim uvjetima pokušavaju živjeti svoj farmerski san.

- Bezbroj je takvih priča u Africi, a mnoge ne budu realizirane prije svega zbog velikog siromaštva, loše infrastrukture i nedostatka početnog kapitala, kazao je Aščić.

Pogledajte prilog: 

Nedaleko od uspavanog sela Kasonga, 15-ak kilometara od Ndole, 25-godišnja Natasha Chitambo prije dvije godine kupila je 10 hektara zemlje i započela farmerski život. Zasad uzgaja soju, luk, mrkvu i patlidžan, ali još ne obrađuje cijelu farmu jer nema dovoljno početnog kapitala. Ima velike planove. - ribnjak, svinje, kokoši, sagraditi kuću i ovdje živjeti svoj farmerski san. 

- Inspirirao me moj djed i zato želim nastaviti raditi farmerski posao. Profitabilno je, ali ima i gubitaka ako se ne brinete dovoljno o svojim usjevima, rekla je Chitambo.

Dok ona radi u gradu, o farmi se brinu trojica njezinih radnika za koje je sagradila malu kuću.

- Dobra je šefica, plaća nas svaki mjesec, pohvalio ju je jedan od radnika Steven Tembo.

Njezin susjed je Edward Chiseba, vojnik u službi, farmer u duši. Kupio je 4 hektara, ali želi imati 50. Uzgaja soju i kukuruz.

- Vrlo je unosan posao ako imate prave usjeve, dobro tržište i dobar pristup farmi te dajete sve od sebe, kazao je Chiseba.

Sve se radi motikom, nema mehanizacije, nedostaje novca za sustav natapanja kako bi mogli uzgajati usjeve i u sušnoj sezoni.

- Težak je posao, vidite da kopamo, sadimo, čistimo travu, naporno je, požalio se radnik Joshua.

Zambija bi mogla biti poljoprivredna sila jer je skoro 60 posto teritorija obradivo, a obrađuje se samo 15 posto.

Zambijska vlada pokušava razvijati poljoprivredu i mnogo je prostora za napredak. 90 posto su mali poljoprivrednici koji obrađuju zemlju bez osnovne mehanizacije.

Natashi treba prije svega traktor, ali i kamionet za prijevoz proizvoda do tržnice kako bi smanjila troškove.

- Bez opreme je teško, morate tražiti ljude da vam pomognu, s mehanizacijom bi sve bilo lako, objasnila je Chitambo.

- Glavni problem je mehanizacija, previše radimo manualno. Mislim da ćemo biti profitabilniji kad dođemo do mehanizacije, složio se Chiseba

O neprofitabilnosti zambijske poljoprivrede dovoljno govori podatak da na nju otpada samo 19 posto BDP-a, a zapošljava 3/4 radno sposobnog stanovništva. Zahvaljujući strasti prema poljoprivredi, Natasha i Edward nadaju se da će uspjeti nabaviti mehanizaciju i jednom postati veliki farmeri.