Psihofizičko stanje izbjeglica bit će veliki poslijeratni problem

Od početka rata u Ukrajini diljem Europe registrirano je gotovo 8 milijuna izbjeglica, a privremenu zaštitu dobilo je njih 4 milijuna 700 tisuća. UN je, pak, zatražio da se za pomoć onima koji su ostali u Ukrajini prikupi dvostruko više novca. U Odesi, gdje je Dragan Nikolić, najveći je humanitarni centar na jugu napadnute zemlje koji ima potporu države, ali i mnogo je manjih koje vode nevladine organizacije.

Statistika, koliko ona može biti pouzdana u ratnom okruženju, kaže da je u Odesi trenutno 53 tisuće izbjeglica. U prvoj izbjegličkoj krizi unutar granica Ukrajine bilo ih je i dvostruko više.

Jako puno njih je iz netom oslobođenog Hersona, ali i iz Mariupolja, Mikolajiva, Zaporižje, Harkiva. Zanimljivo je da je gotovo svaki treći izbjeglica rusofon izbjegao s istoka zemlje, gdje se i ovih dana intenziviraju krvave borbe.

Zbog njih postoje i četiri veća volonterska humanitarna centra, financijski potpomognuta od strane gradskih vlasti. Ti centri imaju zajednički registracijski sustav, vode brigu o dodjeli pomoći. U koordinaciji s međunarodnim organizacijama dijele pakete s dječjom pomoći (prije mjesec dana UNICEF je, primjerice, poslao oko 4000 kutija s dječjom odjećom), hranom ili potrepštinama za domaćinstva.

Osim tih velikih centara, postoji i niz malih organizacija. Mnogi koji su u svakodnevnom susretu s izbjeglicama, koji jednom u tri tjedna dobiju paket s hranom, bez ikakve novčane naknade, kažu da Ukrajinu nakon završetka rata čekaju veliki problemi s psihofizičkim stanjem izbjeglih ljudi.

S time se slaže i par izbjeglih humanitaraca iz Hersona, koji je ondje preživio pet mjeseci okupacije. Pomagao je potajice, osobito nemoćne i starije i djecu, s hranom i lijekovima, uz pomoć stranih partnera, i bez postojanja sigurnih koridora u okupirani grad zapravo krijumčario pomoć.

Do Hersona, koji je zatvoren iz sigurnosnih razloga, još ne mogu, pa jedino preko društvenih mreža i snimaka na njima, koje im šalju najbliži, prate što se događa u oslobođenom gradu.

Herson su inače morali napustiti 20. srpnja. Jedan njihov kolega nestao je bez traga nakon odvođenja od strane ruskih specijalaca i to je bio okidač za odlazak. Preko Zaporižje izbjegli su u Odesu, gdje su posljednjih nekoliko mjeseci. Uvjereni su da je oslobađanje Hersona prvi korak prema konačnoj pobjedi Ukrajine, izvijestio je Dragan Nikolić za središnji Dnevnik.

- Od prvog dana u očima okupatora vidjeli smo da ne razumiju što se događa. Zatim smo kod njih uočili strah, nakon što su shvatili da ih ovdje nitko ne želi. Svakoj osobi bila je čast učiniti sve što je u njezinoj moći da pomogne. Primjerice dojaviti bilo kakvu informaciju, odati lokaciju, naštetiti im nekako, zasmetati. Imam stariju susjedu, koja je profesorica ruskog jezika. Odlučila je da je njezin zadatak uokolo hodati i govoriti ruskim vojnicima: Vi ste jedna obična laž. Ne želimo vas ovdje. Mi smo ovdje svi za Ukrajinu, rekla je Natalija Matkovska, izbjeglica iz Hersona.

- Prekjučer, na dan oslobađanja Hersona, prepustili smo se osjećajima. Okupili smo se s hersonskim građanima ispred Odeškog kazališta. Pili smo šampanjac, grlili se, pjevali i radovali. Znali smo da su naši roditelji i prijatelji u Hersonu sada dobro i da su slobodni. Posebno smo ponosni na naš grad. Jer riječ je o jedinstvenom ponosu i časti. Sami građani, jedan na jedan u obračunu s neprijateljem, pokazali su cijelom svijetu da u Hersonu nitko ne želi Rusiju, rekao je Dmitro Kozonjak, izbjeglica iz Hersona.