Pioniri goanskog održivog turizma

Najrazvikanija indijska turistička destinacija Goa poznata je po plažama i zabavama, još od vremena hippy backpackera. Ali sve više kao turistički adut nudi i svoju prekrasnu, zelenu i bioraznoliku unutrašnjost. Dva zanimljiva bračna para pioniri su goanskog održivog turizma.

Pascal Ribo potječe iz pomorske obitelji iz Marseillea. Antropolog po struci od mladosti je, kaže, znao da će živjeti negdje u Aziji. Mnogo vremena proveo je u Bengalu, proučavajući odnos tamošnjeg stanovništva prema prirodi. A onda je u Kalkuti sreo ženu svog života, sada bivšu kazališnu glumicu i model. Preselili su se u Gou godinu dana nakon vjenčanja.

- Bila sam umorna od gradskog života i Mumbaija, gdje sam zbog posla živjela sedam godina. Nakon vjenčanja, Pascal i ja krenuli smo u obilazak južne Indije, uključujući i Gou, koju dotad nisam posjetila. Mnogo mojih prijatelja dolazilo je ovamo na vikend. Govorili su mi o partyjima i klupskom životu, nečemu što me nikad nije privlačilo. Ali kad smo stigli ovamo s obitelji, otkrila sam novu Gou. Seoski život, život na rijeci, tišinu… Bila sam očarana i praktički preko noći, 2009., odlučili smo se doseliti ovamo, kaže Poonam Ribo, osnivačica Konkan Explorersa.

Prije dolaska u Gou Poonam nije znala ništa o moru ili rijeci, kamoli plovidbi njima. Nakon što je naučila plivati, postala je spretna i u vezivanju čvorova, tumačenju plime, iščitavanju prognoze. Sve to naučila je u tri godine, koliko je par istraživao čudesnu rijeku Chaporu i morsku obalu uz Morjim. A sve je počelo slučajno.

- Jednog dana Pascal mi je zaneseno govorio o brodovima. Pronašla sam na internetu jedrilicu na prodaju, mali laser. Moram reći da tada nisam imala pojma što je jedrilica. Kad smo je kupili, Pascal me poveo u prvu vožnju, samo na drugu stranu rijeke. Za mene se to činilo kao vječnost. Jer plovili smo tijekom oseke. Kad smo dosegnuli pješčanu obalu, preplavio me osjećaj koji nikada neću zaboraviti. Ušli smo u vodu. Objasnio mi je okružje, izmjenu plime i oseke. Kao gradska djevojka ništa nisam znala o svemu tome, kaže Poonam Ribo, osnivačica Konkan Explorersa.

Pasionirani jedriličar poželio je spojiti strast prema nautici i održiv turizam. Dali su izgraditi dva 10 i pol-metarska broda, dizajnirana ciljano za ovdašnji ekosustav. Prvi su se u Goi na njima počeli koristiti solarnom energijom, kojom se napajaju i navigacijski uređaji. Kako bi trošili manje goriva i manje onečišćavali okoliš, umjesto jednog motora od 300 konjskih snaga na brodu upotrebljavaju dva od 40.

- Izabrali smo male motore kakvima se koriste lokalni ribari. Troše malo i ne rabimo ih mnogo. Maksimalno iskorištavamo riječne struje i plimu. Dok plovimo rijekom, ograničavamo brzinu i zato što je na njoj mnogo ribara koji ne znaju plivati, kaže Pascal Ribo, osnivač Konkan Explorersa.

Turističku tvrtku pokrenuli su 2012., nakon što su tajne Chapore istraživali i kajacima, bez sustava za navigaciju. Deset godina poslije imaju tim od 20-ak ljudi, koji turistima na izletima jamči obrazovanu radnu snagu (dosad su inače istrenirali 60-ak ljudi iz različitih dijelova Indije, od ribara i poljoprivrednika do učitelja i odvjetnika). Dvaput godišnje organiziraju i čišćenje rijeke, njezinih prudova i obale.

- Jučer smo čistili šumu mangrova. Radimo i na obrazovanju školske djece, dvaput godišnje organiziramo izlete u prirodu. Najmlađe poučavamo o važnosti močvarnog područja s mangrovima. I o tome da te šume zapravo štite lokalno stanovništvo od krokodila. Jer ako nema mangrova, krokodili bi bili mnogo veća opasnost za ljude, kaže Pascal Ribo, osnivač Konkan Explorersa.

- Za nas je neprocjenjivo kada se dijete, koje nas je posjetilo prvi put s 3 ili 4 godine, vrati nakon 4 godine i kaže Imao sam prezentaciju u školi o mangrovima i njegovim sjemenkama! Za mene je to pobjeda. Teško je preodgojiti roditelje, djeca su prijemčljivija. Objašnjavamo im da bačena plastika guši mangrove. Cilj je da lokalna djeca, koja žive uz rijeku, uvjere roditelje kako je, primjerice, došlo vrijeme da prestanu bacati ambalažu od mlijeka u rijeku, kaže Poonam Ribo, osnivačica Konkan Explorersa.

Ponovno sjedinjavanje ljudi i prirode

2018. osvojili su indijsku nacionalnu nagradu za održiv turizam, postali ekskluzivan partner goanskih turističkih vlasti u osmišljavanju i promoviranju odgovornog nautičkog turizma. I Pascal i Poonam žarko žele drugima otkriti čudesan svijet nedovoljno istraženih sela i obale Goe, žele raditi na ponovnom sjedinjavanju ljudi i prirode, osobito kod Indijaca. Nude razne mogućnosti - od kajakarenja do četverosatne ture, s nizom aktivnosti i obrokom na brodu, koja stoji 50 eura.

- Imamo dva broda, praktički su rasprodani svakog dana. Ali to ne znači da na ovu istu lokaciju možemo dovesti još pet brodova. Jer tada to više neće biti održiv turizam. Turiste treba raspršiti na veće područje, dovesti ih u različita goanska sela. Seoski turizam u Goi ima toliko potencijala, kaže Poonam Ribo, osnivačica Konkan Explorersa.

- Mnogo je zelenila i divljine, što otvara mogućnost za ekoturizam u Goi. Zbog pandemije izazvane koronavirusom, ljudi su počeli preferirati odlaziti na mjesta gdje postoji manja mogućnost zaraze, te izbjegavati napučene dijelove. Zato se naša nova turistička strategija fokusira na divljinu, ekoturizam, prirodu, sve što je drukčije od turizma na obali, kaže Ashok Kumar, Odjel za turizam goanske vlade.

Iskustvo prave, izvorne Goe

Savio i njegova žena Pirkko, inače Finkinja, upoznali su se na Goi prije 25 godina. On je radio u ovdašnjim hotelima, ona je bila lokalni turistički vodič za nordijske goste. Na početku zajedničkog života živjeli su u stanu u napučenom dijelu Goe. Prepuni znanja o potencijalima ovog dijela Indije, odlučili su 2000. kupiti zemljište u mirnom selu Olaulim, na sjeveru Goe. Danas su tražena turistička adresa.

- Bili smo sretni što smo pronašli ovo mjesto, svjesni smo danas toga svakodnevno. Htjeli smo ovdje zasnovati obitelj i pružiti utočište životinjama, koje oboje volimo. Ni na kraju pameti nije nam bilo da ćemo i primati turiste. Željeli smo osnovati centar za jahanje konja, koje obožavam. Zato smo i kupili dodatno zemljište. Samo smo htjeli doći u malo selo, živjeti daleko od grada, govori Pirkko Fernandes, vlasnica Olaulim Backyardsa.

- Nakon nekog vremena pomislili smo kako bismo ipak možda mogli iskoristiti činjenicu da imamo prostrano imanje veliko 13 tisuća četvornih metara, da smo okruženi prirodom i da smo na svježem zraku. Željeli smo turistima ponuditi drugu sliku Goe. Nešto bolje od iskomercijaliziranih plaža, partyja i buke. Počeli smo s tri jednostavne kolibe. Sada ih imamo pet. Pri njihovoj izgradnji koristili smo se prirodnim materijalima, poput blata - u Goi se kuće tradicionalno grade od nabijene zemlje - i kokosova drveta. Rabili smo i reciklirani medicinski otpad, od kojega su izrađene ploče za krov. Sve to sami smo osmislili, kaže Savio Fernandes, vlasnik Olaulim Backyardsa.

Dvoje djece u međuvremenu se odselilo na studij u Finsku. Oni više od deset godina rade na brendiranju malog turističkog dragulja, koji se temelji na minimalističkoj filozofiji. Ovdje je goanska tradicija vidljiva u svakom detalju. U apartmanima je stari obiteljski namještaj. Nema betona ili stakla. Nema klima-uređaja, televizora, hladnjaka ili posluge u sobi. Kupaonice su uklopljene u kamen i bogatu goansku floru.

- Bitan dio koncepta koji nudimo jest to da gosti dođu i iskuse pravu, izvornu Gou. Onu u kojoj sve uzgajamo organski, na poljima koji su dio krajolika. Gdje žive jednostavniji ljudi i nema komercijalizacije. Goanci su posebni. Zato turiste uvijek vodim u selo, da se susretnu s njima, kaže Savio Fernandes, vlasnik Olaulim Backyardsa.

Priroda - glavni adut Goe

Cijene noćenja s doručkom za dvije osobe, a što uključuje i niz aktivnosti, kreću se između 60 i 110 eura. Najviše su tijekom Božića i Nove godine, kada nema monsuna. Turistima nude isključivo organsku hranu, uzgojenu na ovdašnjim poljima.

- Održivost, to je naš glavni moto od početaka. I zato što u Goi postoji toliko otmjenih boutique hotela s pet zvjezdica. Većina turista htjela bi ondje boraviti. A propuštaju prirodu, koja je glavni adut Goe. Kada su europski hippiji počeli dolaziti u Gou 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća, dolazili su zbog prirode, a ne luksuznog smještaja, kaže Pirkko Fernandes, vlasnica Olaulim Backyardsa.

Na razvikanim plažama sjeverne Goe zbog posljedica pandemije zatvoreni su mnogi kafići i saloni za tetoviranje. Noćni život daleko je od pretpandemijskog doba, kada je Gou godišnje posjećivalo više od 8 milijuna turista, od toga gotovo milijun stranih. Danas prevladavaju domaći, i zbog sve veće mobilnosti nadiruće indijske srednje klase. Ali oni imaju manju kupovnu moć nego stranci.

- Ono što Goi doista treba jest promjena imidža. Goa ne bi trebala biti ovisna o partyjima, plažama i kockarnicama. I biti sinonim za buku. Naglasak u turističkoj ponudi trebao bi biti na prirodi. Očito je da na obalnom području nisu ništa naučili iz pandemijske krize, ističe Pirkko Fernandes, vlasnica Olaulim Backyardsa.

- Turizmu u Goi trebalo bi prići organiziranije. Vlada je to napokon počela činiti. Lokalni ljudi otvoreni su za ideje, ali imaju strahova jer Goa nema mnogo aduta. Ako Goanci pametno krenu u razvoj nove strategije turizma, to bi doista mogao biti putokaz i za ostatak Indije, smatra Pascal Ribo, osnivač Konkan Explorersa.

Kako pomiriti zaradu i održivost?

Oni koji prigovaraju masterplanu razvoja goanskoga turizma, groze se najava o tome da bi Goa trebala imitirati Ibizu, Maldive ili Macao. Jer osim 100-njak kilometara morskih plaža, Goa ima i više od 270 kilometara plovnih rijeka. Udruga s 20-ak tvrtki koje zagovaraju održiv turizam radi stoga na promoviranju i goanskog kulturnog nasljeđa upravo na rijekama u unutrašnjosti države.

- Moramo se više usredotočiti na prirodu i učiti o onome što imamo ovdje. Svi koji rade u turizmu trebali bi o tome znati što više. Vodiči, taksisti, recepcioneri u hotelima… Svi oni mogu na svoj način promovirati goansku prirodu kada razgovaraju s turistima. Zato vlasti moraju uložiti u obrazovanje svih tih ljudi, poručuje Savio Fernandes, vlasnik Olaulim Backyardsa.

- Pomažemo strancima u prvom kontaktu s Indijom, ali i Indijcima u odnosu sa strancima. Iz njihove perspektive bijelac lako može izgledati kao netko tko je neprijateljski raspoložen i tko se postavlja superiorno. Zato smatram da mi osobno imamo važnu ulogu, dajemo doprinos mijenjanju Indije nabolje. Turizam uvijek obrazuje, kaže Pascal Ribo, osnivač Konkan Explorersa.

U turizmu izravno ili neizravno radi najmanje svaki treći stanovnik Goe, ekonomiji države pridonosi s 40 posto BDP-a. Najrazvikanije turističko odredište u Indiji traži način kako pomiriti zaradu i održivost. U tome svakako ne može odmoći i poznati goanski izraz susegad, što bi u prijevodu značilo usporeniji stil života.