Finska i Švedska sve bliže odluci o kandidaturi za članstvo u NATO-u

Finska i Švedska sve su bliže odluci o kandidaturi za članstvo u NATO-u. Finski predsjednik Sauli Niinistö danas bi trebao objaviti svoje stajalište o mogućem pridruživanju zemlje NATO-u. U Helsinkiju sve prati HRT-ov novinar Dragan Nikolić.

- U novom geopolitičkom kontekstu Staroga kontinenta, kojemu svjedočimo već dulje, i prije rata u Ukrajini, puno je toga sazrijevalo proteklih godina ovdje na europskom sjeveru, ne samo stavovi političara. Sudbina je inače nekako htjela da Niinistö bude prvi finski predsjednik koji je nogom kročio u sjedište NATO-a, ali i prvi europski lider koji je odletio na sastanak s Putinom u Soči nakon aneksije Krima. Te 2014. Finska, u kojoj prema Ustavu vanjsku politiku sukreira i predsjednik, potpisala je inače sporazum kojim se NATO-ovim trupama daje podrška i omogućava prolazak preko finskog teritorija u vrijeme krize, a 2017. izvedena je ovdje velika vojna vježba, zasnovana na scenariju preuzimanja vladinih institucija od strane neke strane vojske (naravno, lajtmotiv tog scenarija bila je ruska invazija na Krim). Kada govorimo o toj vojnoj neutralnosti, treba reći da je švedska neutralnost zapravo bila pitanje identiteta i ideologije, a finska pitanje egzistencijalnog postojanja. Bila je uvjet mira postignutog sa Sovjetskim Savezom i famoznog Sporazuma o prijateljstvu, suradnji i uzajamnoj pomoći između SSSR-a i Finske, a koji je zapravo ograničavao finski suverenitet i prestao je vrijediti tek 1992. Zbog politike tzv. finlandizacije u finskom slučaju, jednostavno rečeno, bila je to politika kombinacije vojnog odvraćanja i političke neutralnosti i ekonomskih veza s bivšim SSSR-om, ali i članicama NATO-a - Finska je sve ovo vrijeme odbijala ući u Sjevernoatlantski savez. Ali tu je politiku neutralnosti itekako prilagođavala vremenu, pa je tako 1995. ušla u EU, 1996. u Schengen, 1999. u eurozonu. Treba naglasiti da je za razliku od Švedske, za koju je pitanje ulaska u EU bilo ekonomsko pitanje, za Finsku to bilo sigurnosno pitanje. Članstvo u Uniji uvelo je Finsku u sferu zapadne solidarnosti. I to je ono što je Fincima, koji više od stotinu godina opstaju uz moćnog, često nepredvidljivog susjeda na istoku bilo bitno. Ulaskom u NATO Finska ponovno želi pod kišobran zapadne solidarnosti, rekao je Nikolić.

Rusija se izričito protivi finskom i švedskom članstvu u NATO-u, najavila je oštar odgovor dođe li do toga. Teško da će biti napada na teritorij tih dviju zemalja. Realnija su opcija ruski kibernetički napadi, dezinformacijske kampanje, povremene povrede zračnog prostora…?

- U finskom slučaju sve to događalo se i prije rata u Ukrajini i javne debate o NATO članstvu. Još 2014. Finska je imenovala i prvog ambasadora za hibridne prijetnje, kasnije je upravo u Helsinkiju otvoren Centar za borbu s hibridnim prijetnjama pod patronatom NATO-a i Europske unije. Problem širenja lažnih informacija Finska je inače shvatila toliko ozbiljno da je uveden u osnovnoškolsku nastavu. U srednjim školama multiplatformska informacijska pismenost i jako razvijeno kritičko razmišljanje postali su temelj nacionalnog kurikula. Taj se program pokazao toliko uspješnim da je Finska na samom vrhu godišnjeg indeksa koji mjeri otpornost na lažne vijesti u 35 europskih zemalja. Ima kao cilj osigurati da ih svatko, od učenika do političara, može prepoznati, istaknuo je HRT-ov novinar javljajući se iz Helsinkija.

- Rusija je pokazala da ne poštuje međunarodno pravo, ne poštuje pravila koja je sama prije primjenjivala, ne poštuje obveze koje svaka država ima. To su razlozi zašto razmatramo mogućnost pridruživanja NATO-u. Promijenila se cijela sigurnosna situacija u Europi. Ne smijemo biti naivni kada je riječ o Rusiji, rekla je Sanna Marin, finska premijerka.

- Njemačka je odlučila uložiti dodatnih 100 milijardi eura u obranu. Naša vlada izdvojit će 10 milijardi za kupnju novih borbenih zrakoplova F-35, gotovo dvije milijarde za mornaricu, uključujući četiri nove fregate, a vojska je usto dobila još dvije milijarde eura. U vrlo kratkom vremenu uložili smo 14 milijardi eura. Usporedite li naše izdvajanje za obranu i broj stanovnika, to je više nego dvostruko u odnosu na ono što Njemačka dodatno ulaže. A naša obrana i prije toga bila je u boljem stanju nego njemačka. Godišnje uvježbavamo između 20 i 22.000 ročnika. Za muškarce je vojska obvezna, a žene joj mogu pristupiti dobrovoljno. U slučaju rata raspolažemo s 280.000 pričuvnih vojnika, a njihov je ukupni broj gotovo 900.000. Dio njih, naravno, rezerviran je za civilno društvo, poput policajaca, vatrogasaca, ljudi s posebnim vještinama… Ali i dalje je mnogo neraspoređenih rezervista koje možemo poslati kao zamjenu u slučaju ratnih gubitaka. Nemamo problem koji Rusi sada imaju. Imamo dovoljno spremnih i sposobnu obranu za nastavak borbe, ako zatreba, istaknuo je umirovljeni general-bojnik Pekka Toveri, bivši šef finske vojnoobavještajne službe.