22:08 / 05.05.2022.

Autor: Dragan Nikolić/Agenda:Svijet/HRT/V.G.

Portugalsko nasljeđe Goe

Goa

Goa

Foto: Agenda / HRT

Dolaskom Portugalaca 1510. Goa je postala prva europska kolonija na Indijskom potkontinentu. I to je bila stoljećima, sve dok Indija 1961. nije preuzela portugalske posjede i integrirala ih. 1987. postaje savezna država. U površinom najmanjoj indijskoj državi katolika je danas malo manje od trećine ukupne populacije. 


Bazilika Bom Jesus u Staroj Goi nalazi se na UNESCO-ovu popisu zaštićene baštine. I zato što čuva posmrtne ostatke svetog Franje Ksaverskoga, jednoga od najvećih isusovačkih misionara. U jednu od najstarijih crkava na svijetu oni svake godine privuku na desetke tisuća vjernika.

- Franjo Ksaverski je kao jezuit, s cjelokupnim djelovanjem u Goi kada je u pitanju prelazak na kršćanstvo, položio temelje crkve u Indiji. Temelji kršćanske crkve ondje kreću od jezuita. Naravno, prije toga su postojali franjevci i dominikanci, koji su bili ondje prisutni, ali Franjo Ksaverski je bio najpoznatiji misionar, kaže Joan Dias, Institut indijske povijesti i kulture Heras, Mumbai.

Tijekom portugalske vladavine na jugu Indije hinduisti i muslimani masovno su pokrštavani.

- Nakon preobraćenja Portugalci su domorodačkom stanovništvu promijenili prezimena, pa tako nalazimo Fernandese, Diase, Almeide… Promijenio se način odijevanja. U svakodnevicu preobraćenih ljudi uvedeni su struja, kruh, svinjetina, ocat…, govori Prajal Sakhardande, povjesničar.

Prvi portugalski guverner inzistirao je da se njegovi vojnici žene goanskim Turkinjama, kako bi njihova djeca bila bijele puti. Svaka od tih žena pri pokrštavanju dobila je ime Maria, prema Majci Božjoj. Luzitanizacija, tj. preuzimanje portugalskih imena, bila je snažna, ali preobraćeni hinduisti zadržavali su materinski jezik, najčešće konkani, koji je danas službeni jezik u Goi. Demografska struktura mijenja se na štetu katolika, ali jedno je ostalo isto - na misama konkani čitaju na latinici, a ne na indijskom pismu devanagariju.

- Živimo vrlo dobar suživot. Nema ničeg lošeg između hinduista, muslimana i katolika. Ne postoji ništa u što mogu uprijeti prstom kada su u pitanju ljudi, kultura, vjera…, kaže Augusta Maria Do Rosario De Noronha, stanovnica Margaa.


U portugalskoj rezidenciji staroj 470 godina, koja se prostire na 1800 četvornih metara, i dalje se poštuje Salazar, reći će njezina vlasnica. Dok je u tome nije spriječila bolest, vodila je malu vinariju, koja je opskrbljivala cijeli sjeveroistok Indije. Žaleći za kolonijalnim vremenima, sa sjetom lista knjigu o vlasništvu nad obiteljskim nekretninama, koje su na udaru lokalnih silnika.

- Portugalci su nas jako štitili. Žene su se osjećale vrlo sigurnima. Znali smo da stalno postoji zakon i red. Kada bismo pozvali policiju, došla bi odmah. Žao mi je što moram reći da to sada nije slučaj. Živim strahujući za život budući da nas ta ista policija, koja bi nas trebala štititi, zove i prijeti nam telefonski, ako se usudimo stupiti u posjed vlastite nekretnine. Jadni Salazar se valjda okreće u grobu. Mi nismo tražili ovakav smjer, kaže Augusta Maria Do Rosario De Noronha, stanovnica Margaa.

Nisu svi dijelovi Goe bili pod portugalskom vlasti četiri i pol stoljeća. Neki ni upola kraće, manje od 200 godina. Ali u školama su se učile isključivo portugalska povijest i geografija, a povijesni narativ bio je samo jedan - Goa je dio Portugala.

- Nakon 1991. počeli smo učiti o povijesti Goe. Tada smo počeli postajati svjesni naših hinduističkih korijena. Indijskih, muslimanskih korijena. Tada smo postali svjesni povijesti Goe, koja je godinama skrivana pod tepihom, kaže Prajal Sakhardande, povjesničar.


Nekoć zloglasni zatvor Aguada danas je turistička atrakcija. Muzej prikazuje borbu Goanaca za slobodu, antikolonijalni pokret u Goi bio je iznimno jak. Prvi ovdašnji znak revolta protiv Portugalaca, zapravo prvi protiv bilo kojeg kolonijalnog režima u Indiji, bio je inače onaj katoličkih svećenika. Nakon odlaska kolonijalnog vladara katolici su pretežno žigosani kao portugalski agenti, iako su se stotine njih uključili u goansku borbu za neovisnost. Više od pola stoljeća poslije, nekad omraženi portugalski jezik ponovno je u modi. Mladi ga sve više uče u školama kao izborni predmet.

- Portugalski… Volim ga… Moja djeca ga govore i pišu. Obrazovali su se na portugalskome. Ja ga govorim tečno. Nisam imala šanse naučiti ga pisati, kaže Augusta Maria Do Rosario De Noronha, stanovnica Margaa.

Četvrt Fontainhas u glavnom goanskom gradu Panajiju ocrtava osebujno portugalsko nasljeđe, pod zaštitom je UNESCO-a. Slikovito svjedoči o indoportugalskoj kulturi, kako je sami definiraju ovdašnji stanovnici. Ali i o mentalitetu.

- Termin koji je povezan s nama jest susegad. Ali krivo se interpretira. To je portugalska riječ za opušten. Da, voljeli bismo biti opušteni i tako živjeti. U usporedbi s ostatkom Indije, više smo opušteni i uživamo u glazbi, piću… Ali reći samo da smo bivša portugalska enklava jako je krivo. Mi smo ponosni dio Indije, govori Prajal Sakhardande, povjesničar.

- Sada smo katolici. Bili smo Hindusi. Preobratili su nas prije mnogo stoljeća. Nikada nismo zaboravili naše goanske korijene, poručuje Maria Lilia Pinto, stanovnica Candolima.


Rođena Goanka nakon udaje preselila se u Mumbai, rodni grad svog muža. Unatoč uhodanom poslu, i njemu je dosadio život u vrevi megalopolisa, pa su ondje ostavili dvoje odrasle djece i preselili se na sjever Goe. U dokolici umirovljeničkih večeri, nastavlja portugalsku tradiciju vezenja posteljine za unuka koji uskoro dolazi na svijet.

- Nakon što sam se udala i napustila Gou u kasnim 1980-tima, vraćala bih se ovamo. Znala sam svaku drugu osobu koju bih srela u gradu u kojemu sam odrasla, Panajiju. Odem li danas tamo i u deset dana sretnem jednog poznatog, to je velika stvar. Sve su stranci, kaže Maria Lilia Pinto, stanovnica Candolima.

Odmah nakon oslobađanja od Portugalaca iz Goe je emigriralo oko 50 tisuća katolika. Proteklih desetljeća, osobito 80-ih godina prošlog stoljeća, taj se trend nastavio. Jer, prema portugalskom Ustavu, svaki Goanac rođen prije nego što je Portugal napustio nekadašnju koloniju u prosincu '61. ili njegov potomak ima pravo na portugalsko državljanstvo. Procjenjuje se da je oko 40 posto mladih Goanaca uzelo portugalsku putovnicu.

- Mnogi Goanci to koriste. Imaju indijsku putovnicu i s njome putuju izvan Indije. A u Europi pokazuju osobnu iskaznicu i legitimiraju se kao portugalski državljani. Dodatna je stvar da s time dobivaju plaće usporedive s onima u Europi. Pokažete li indijsku putovnicu, dobit ćete mnogo manju plaću, kaže Bossuet Silva, stanovnik Margaa.

- Puno je mladih danas koji su uzeli tu portugalsku putovnicu da bi otišli… Naravno, ne idu svi u Portugal. Puno njih ide u Englesku i u druge dijelove Europe jer žele prednosti koje dobijete plaćanjem nižih školarina s tim putovnicama za razliku od onoga što bi plaćali s indijskom putovnicom, kaže Maria Lilia Pinto, stanovnica Candolima.


Hinduisti sada u Goi čine oko 75 posto ukupne populacije. Muslimana, kojih je nakon pripajanja Goe Indiji bilo samo 1 posto, sada je 10. Rođeni Goanci čine polovinu ukupnog stanovništva.

- Može se reći da su Gou preuzeli ljudi koji nisu ovdje rođeni. Jer 1961. bilo nas je 500 tisuća. Sada nas je milijun i pol. Većina obrazovanih Portugalaca, preobraćenih na portugalski jezik i kulturu, otišla je u inozemstvo, kaže Rafael Viegas, stanovnik Curtorima.

- Tek u posljednje vrijeme, usporedno s dolaskom ljudi izvana, u Goi se pojavio pokret koji želi istjerivanje došljaka. Mnogo Goanaca misli, naime, da će sljedećih godina biti brojčano nadjačani, kaže Bossuet Silva, stanovnik Margaa.

Ono na što ovdašnje mlade djevojke i dalje mogu računati, jedine u Indiji, jest primjena odredaba portugalskog Građanskog zakonika, koji im jamči pravo na udjel u imovini oca ili budućeg supruga. Kolonijalna vlast ostavila je u nasljeđe i nešto pozitivno.


Vijesti HRT-a pratite na svojim pametnim telefonima i tabletima putem aplikacija za iOS i Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook, Twitter, Instagram i YouTube!